DANIČIĆ, senjska uskočka obitelj. O njezinu podrijetlu postoje dva mišljenja. Prema zapisu anonimnog Firentinca, u Senj je nakon pada Klisa pod tursku vlast (1537) iz Bosne ili Vlaške došao Juraj, plemenita roda, i tu se oženio uglednom Senjankom (F. Rački). Prema rodoslovlju obitelji (M. Magdić), što ga je 1764. sastavio Ivan III, koje u potpunosti ne potvrđuju suvremeni dokumenti, Juraj je u Senj došao nakon turskog zauzeća Jajca (1463) i tu zasnovao obitelj, a njeni su članovi potom djelovali kao uskočke vojvode, kapetani, suci, kancelari, knezovi i pomorci. U sačuvanim dokumentima prvi podatak o Daničićima u Senju datira iz 1551, kad se spominje časnik senjske posade Juraj II (umro 1571). God. 1561. on je jedan od najpoznatijih uskočkih vojvoda. Njegov suvremenik anonimni Firentinac piše da su ga se Turci bojali kao nekada Jurja Kastriotića Skenderbega (1403–1468), a otad potječe i izreka »Bog te čuvao senjske ruke«. Osobito se proslavio u kršćanskom svijetu i na papinu dvoru za ciparskog rata 1570–71. U veljači 1571. nadvojvoda Karlo imenovao ga je vitezom. Kako su uskoci napadali turske karavane na području Dubrovačke Republike i odatle provaljivali u područja pod turskom vlašću, iste godine, za jednog od njihovih pohoda, sukobili su se s dubrovačkim vojnicima u Rijeci dubrovačkoj te je Juraj ranjen i zarobljen, a po nekim vijestima i zadavljen. Budući da je ta vijest negativno odjeknula u kršćanskom svijetu, Dubrovčani su 1572. o Daničićevoj smrti proveli istragu, koja je trebala dokazati da se nije radilo o umorstvu, što im nije uspjelo, pa su uskoci, gotovo sve do svoga raseljenja i progonstva iz Senja (na poč. XVII. st.), u ime osvete napadali Dubrovčane i njihove lađe, a pokušaj Dubrovčana da udobrovolje njegove sinove sa 20000 cekina još ih je više razljutio. Jurjevi sinovi Juraj III (1521–1599), Matija I (umro 1617) i Ivan I (umro 1614) također su istaknuti uskoci. Juraj III. napadao je i potukao Turke u Lici 1577, kad su se vraćali iz Kranjske te kraj Perušića 1596. Na Badnju večer 1573. s pet lađa i 250 uskoka napao je mletački brod »La Contarina«, pun svile, ulja, žita i drugih vrijednosti i odveo ga u Senj. God. 1579. braća Daničići boravili su u Rimu kod pape Grgura XIII. i obećali mu da uskoci više neće napadati kršćanske brodove. Papa je tada obećao novčanu pomoć uskocima i siromašnim obiteljima u Senju. God. 1582. Juraj III. organizirao je i pokušao s uskocima, uz pomoć Hrvata mletačkih podanika i urotnika, zauzeti Klis, ali nije uspio. Na njegovu glavu raspisana je ucjena od 1000 dukata. Iste godine senjski kapetan Kaspar Raab tužio je sudu Jurja III. i Matiju I. zbog potajne suradnje s Turcima i Mlečanima. Braća su rehabilitirana, a Raab smijenjen 1585. Kralj Rudolf II. podijelio je 1587. plemstvo Jurju III. i njegovoj braći Matiji I. i Ivanu I. te sinu Jurja III. Jurju IV (umro 1638). God. 1593. Juraj III. potukao je u Lici zvorničkog bega Džafera i oslobodio mnogo roblja. Matija I. i Ivan I. vodili su 1588. uskočki pohod u okolicu Trogira, a Matija je 1605. kraj Cresa dočekao i opljačkao jednu barku iz Riminija. Za boravka austrijskog povjerenika J. Rabatte u Senju (1601) Mlečani su posebno tražili da im se izruče dvojica Daničića: Juraj IV. i Perica. God. 1605. Juraj IV. vodio je uskočki pohod na Skradin, koji je tada bio pod turskom vlašću. Grad su zauzeli i oplijenili i tako opskrbili Senj za sljedeću zimu. God. 1607. u Baški na Krku uhitio je mletačkog providura i kao zamjenu za nj tražio da Mlečani puste iz zarobljeništva uskočkog vođu Juru Milančića. Iz pisma koje je 1612. uputio svom sudrugu Ivi Senjaninu u zatvor u Karlovcu vidi se da je obnašao čast kneza. Nakon tzv. uskočkog rata (1615–17) Juraj IV. morao je s obitelji iseliti u područje desetak kilometara udaljeno od Senja. Od ostalih Daničića osobito su poznati: Juraj V, sin Matije I, poginuo pri opsjedanju Petrinje 1594, Juraj VI, sin Ivana I, senjski sudac, Ivan II (umro 1684), sin Petra I, kojega su Turci tri puta zarobili, Petar II, sin Ivana II, poginuo 1700. u luci Fiskárdhon na otoku Kefalliníji i skupljač povijesne građe → IVAN, sin Matije II (umro 1770), posljednji muški potomak Daničića. Uskočko djelovanje Daničića spominje se u više desetaka narodnih pjesama. Kao junaci narodnih pjesama spominju se Juraj II, Juraj III, Juraj IV, Matija I, Petar II, te Klara Daničić (umrla 1655), vjerojatno kći Petra I. U pripovijesti Čuvaj se senjske ruke A. Šenoa opisuje obitelj Jurja III.
LIT.: F. Rački: Prilog za poviest hrvatskih uskoka. Starine, 1877, 9, str. 184–188. — M. Magdić: Prilozi za poviest starih plemićkih obitelji senjskih. Ibid., 1880, 12, str. 224–225, 228–229. — R. Lopašić: Spomenici Hrvatske krajine, 1. Zagreb 1884, str. 94–98; 2. 1885, str. 27–28. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 34. — B. Poparić: Povijest senjskih uskoka. Zagreb 1936, 23–27. — S. Pavičić: Raseljavanje staroga stanovništva iz Senja i okolice, nastanjivanje uskoka i njihovo djelovanje. Senjski zbornik, 3(1967–68) str. 347, 357. — G. Stanojević: Senjski uskoci. Beograd 1973. — A. Mijatović: Uskoci i krajišnici. Zagreb 1974, 34–35. — V. Foretić: Povijest Dubrovnika do 1808, 2. Zagreb 1980, 61–63. — A. Grünfelder: Senjski kapetan Kaspar Raab i senjski uskoci (1576–1585). Senjski zbornik, 9(1981–82) str. 163–182. — I. Pederin: Gospodarski i ideološki pristup uskočkom ratu i uskočkom mitu. Ibid., str. 183–202. — A. Mijatović: Senjski uskoci u narodnoj pjesmi i povijesti. Zagreb 1983, 44–68.
Anđelko Mijatović (1993)
