DAVILA, Hinko

DAVILA, Hinko, pripovjedač (Krapina, 5. X. 1858 — Zagreb, 15. VIII. 1925). Privatno završio četiri razreda gimnazije. Od 1872. prakticira ljekarništvo u Zagrebu i Krapini te 1879–82. studira farmaciju u Grazu. Nakon diplome, ljekarnik je u Varaždinu, pa Beogradu, gdje je poslije zaposlen pri sanitetskom odjelu Ministarstva unutrašnjih dela. Potom je ljekarnik u Pregradi 1886–88, vlasnik drogerije u Zagrebu 1888–95. te ljekarnik u Karlovcu, Donjoj Stubici i Novoj Gradiški. God. 1917. otvorio je ljekarnu u Vinkovcima i vodio je do povratka u Zagreb 1920. U mjestima službovanja bio osnivač i predsjednik mnogih kazališnih i kulturnih društava, a 1918. predsjednik je Narodnog vijeća u Vinkovcima. — Putopise, crtice i povijesne pripovijetke objavljivao 1896–1909. u periodicima Hrvatska domovina, Karlovački glasnik, Prosvjeta, Vijenac, Naša sveza, Hrvatska, Savremenik. Anonimno surađivao u satiričnom listu Bič (1883–85). Potpisivao se pseudonimom H. Zagorski i inicijalima H. D., D., Mr. H. D. Autor je povijesnih romana Zagorska ruža (o Veroniki Desinićkoj; u nastavcima izlazila u Prosvjeti, Zagreb 1899), Težki dani (o K. Frankapanu) i Igračka valovja (o vladavini Francuza u Hrvatskoj). U literaturi se spominje zagubljena knjiga S puta u Pariz (Zagreb 1889). D. je sljedbenik Šenoina povijesnog romana, pučki pripovjedač u kojega prevladava pragmatičan doživljaj povijesti.