DESKAŠEV, Stevan, glumac i pjevač, tenor (Arad, 3. X. 1855 — Vrapče kraj Zagreba, 13. I. 1921). U Beogradu učio glumu u J. Boškovića te pjevanje u D. Jenka. Prvi put nastupio 1875. u beogradskom Narodnom pozorištu; kraće vrijeme bio član putujuće glumačke Družine Đorđa Peleša; 1876–78. sudjelovao kao dragovoljac u srpsko-turskome ratu, potom je ponovno do 1881. član beogradskog pozorišta. Za Zajčeve ere pozvan je u Zagreb te je 1881–89. i 1894–99. solist zagrebačke Opere. U međuvremenu je gostovao u Budimpešti (1884. i 1889/90), Rusiji (1889), Poljskoj (1892), zatim bio član Srpskoga narodnog pozorišta u Novom Sadu (1893/94) te nastupao na domaćim pozornicama i koncertnim priredbama (Subotica, Pančevo, Vukovar i dr.). U beogradskom pozorištu pjevao je u tada popularnim komadima s pjevanjem, izvodio operne arije i nastupao u dramskom repertoaru. U zagrebačkoj Operi kreirao je glavne tenorske uloge u opernom i operetnom repertoaru. Najveće je uspjehe postigao kao Radames u Aidi (G. Verdi), Don José u Carmen (G. Bizet) i Faust u istoimenoj operi C. Gounoda. Bio je lirski tenor, obdaren snažnim glasom, sigurnih zvonkih visina, čiste intonacije, jasne dikcije, te se ubraja među pionire operne umjetnosti na srpskoj sceni. S mađarskog je preveo i preradio tekstove za komade s pjevanjem Radnička pobuna (autori A. Balasz i E. Szígligety, uglazbio D. Jenko) i Seoska lola (E. Toth, uglazbio I. Bajić).
LIT.: K. Pienta: Koncerat g. Stevana Deskaševa. Sriemske novine, 5(1892) br. 40. — Stevan Deskašev. (Nekrolog): Maska, 1(1920–21) 9, str. 130–132. — J. Grčić: Steva Deskašev. Jedinstvo (Novi Sad), 6(1924) 1429/1431, str. 2.
Sanja Majer-Bobetko (1993)
