DESPOT, Branko

DESPOT, Branko, filozof (Zagreb, 6. VII. 1942). Sin Miroslave, gospodarske i kulturne povjesničarke. U Zagrebu 1961. završio gimnaziju, 1965. diplomirao filozofiju i grčki jezik na Filozofskom fakultetu, gdje je i doktorirao 1975. disertacijom o filozofiranju Vladimira Dvornikovića. Od 1968. asistent u Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu, od 1971. asistent, 1979–84. docent i potom profesor pri katedri za povijest filozofije Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Član je Društva hrvatskih književnika i PEN-kluba. — Bavi se temeljnim filozofskim pitanjima, istražuje zapadnoeuropsko mišljenje, posebno grčku, njemačku klasičnu i suvremenu filozofiju te hrvatsku filozofsku misao. Filozofiju shvaća kao živo zbivanje sufilozofiranja i zato se njegovo vlastito filozofiranje odvija u interpretativnom razgovoru s predajom velike filozofije od Heraklita, Platona, Aristotela do Kanta, Hegela, Schellinga te Nietzschea, Marxa i Heideggera. Kako je taj razgovor uvijek filozofijska potraga za vlastitim mišljenjem, svi njegovi tekstovi čine isti zamah filozofiranja u kojem središnje mjesto ima sloboda, stalno iznova filozofijski propitivana. Suvremena povijesna epoha definitivno etabliranog nihilizma, koji je stalna podloga njegovih promišljanja i koji on razotkriva filozofijskim razmatranjem temeljnih problema današnjice (tehnika, kibernetika, apsolutna samosvršna proizvodnja, apstraktna umjetnost i dr.), za svoje načelo ima čistu slobodu otjelovljenu prije svega u čistom mišljenju i čistoj volji. Nasuprot tome oslobađajući filozofiju od metafizike, D. traži put k iskustvu slobode koje bi nas izvodilo iz samouzročne i samosvršne apsolutnosti i privodilo slućenoj iskonskoj životnosti, živost koje leži baš u njenoj nikad uklonjivoj usmrtivosti. Članke i rasprave objavio je u periodicima Vidici (1968), Filosofija (1969–70), Praxis (1969–71), Problemi (1969–90), Kamov (1970), Kolo (1970), Pitanja (1971), Dijalog (1977), Polja (1978), Gordogan (1979, 1982, 1983, 1985), Filozofska istraživanja (1984, 1986, 1988), Godišnjak za povijest filozofije (1984, 1990), Synthesis philosophica (1986), zborniku Hrvatska filozofija u prošlosti i sadašnjosti (Zagreb 1992) i dr. Tiskao je dvije monografije iz povijesti hrvatske filozofije, o Đ. Arnoldu i V. Dvornikoviću. U prvoj je prikazao usredištenje cjelokupnog Arnoldova djela u metafizičkoj osnovnoj tezi spiritualističkog pluralizma, a u drugoj je pozornost obratio Dvornikovićevim pokušajima da, u otklonu od tada vladajuće školske filozofije u Hrvatskoj, nađe putove k originalnom filozofiranju. Preveo je s njemačkog knjigu N. Hartmanna Osnovne crte jedne metafizike spoznaje (Zagreb 1976), kojoj je napisao i pogovor, E. Finka Nietzscheova filozofija (Zagreb 1981) i A. Schaffa Komunistički pokret na raspuću (Zagreb 1985). Izabrao je i preveo tekstove te napisao predgovore u knjigama F. W. J. Schelling, O bitstvu slobode (Zagreb 1985) i Kant–Schelling–Nietzsche, Ideja univerziteta (Zagreb 1991); autor je pogovora knjizi F. Nietzschea Volja za moć (Zagreb 1988).