DEUTSCH, Julio, arhitekt (Geppersdorf, danas Koprivnov, Češka, 29. IX. 1859 — Zagreb, 9. VI. 1922). Studij arhitekture završio u Visokoj tehničkoj školi u Beču u profesorâ F. Königa i H. Ferstela, uglednih predstavnika bečkih historijskih stilova. Učio je kraće vrijeme u Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj; u Parizu radio u arhitekta C. Lefèvrea na mauzoleju predsjednika Republike L. A. Thiersa. U mladosti pisao članke iz povijesti arhitekture u inozemnim stručnim časopisima. U Zagreb došao 1888, vjerojatno na nagovor Zagrepčanina L. Hönigsberga, kolege s bečkog studija, te godinu dana radio u atelijeru arhitekta K. Waidmanna. God. 1889. osnovao u Zagrebu s Hönigsbergom zajedničko projektno-građevno poduzeće »Hönigsberg i Deutsch«, koje je pod istim zajedničkim imenom nastavilo rad i nakon Hönigsbergove smrti (1911) do kraja Deutscheva života. Osim vlastitih projekata, podizali su građevine i drugih autora. U njihovu zajedničkom radu (1890–1911) danas je nemoguće utvrditi koji je od njih autor koje zgrade (osim secesijskih, koje je, od 1899. dalje, projektirao njihov suradnik V. Bastl). U posljednjem desetljeću XIX. st. projektirali su i izgradili objekte u najreprezentativnijim dijelovima Zagreba: na Strossmayerovu trgu, kbr. 10 (Hotel Palace, 1891), kbr. 2 (Historijski institut HAZU, 1893), kbr. 6 (1893) i kbr. 8 (1898/99), na Starčevićevu trgu, kbr. 6 (tzv. Starčevićev dom 1894/95), na Tomislavovu trgu, kbr. 2 (1895/96) i kbr. 18 (Bukovčeva kuća s atelijerom, 1897), u Amruševoj ul., kbr. 2 (Kotarski sud, 1896) i kbr. 3 (1896), na Mažuranićevu trgu, kbr. 14 (Etnografski muzej, 1903) te kuće u ulicama Ilici, Gajevoj, Bogovićevoj, Palmotićevoj, Hatzovoj, Jurišićevoj i Medulićevoj. Ljetnikovce su gradili u Tuškancu, kbr. 21, 36 i 56. Sagradili su sinagoge u Križevcima (pregrađena) i Brodu na Savi (srušena), zgrade bivše Županije i financijskog ravnateljstva u Požegi te tzv. kušaonicu na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. Sve su te zgrade izraz kasne faze historijskih stilova (vješto komponirani oblici neorenesanse, neobaroka i neorokokoa). D. i Hönigsberg razvili su tip stambene palače, a kao novinu unijeli kupolu (osobito za naglašavanje uglova) i započeli podizanjem vila u zelenilu. Zasluga im je da je preko njihova projektnog biroa bečka secesija prodrla vrlo rano u Zagreb (Ilica, kbr. 43, 1899, poslije pregrađena). Projekte su izlagali u Zagrebu na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi (1891), na izložbi C. M. Medovića, O. Ivekovića i drugova (1901), potom na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti (1913), na Milenijskoj izložbi u Budimpešti (1896) i na IV. jugoslovenskoj umetničkoj izložbi u Beogradu (1912). Nakon Julijeve smrti njegov sin Pavao i arhitekt A. Freudenreich preuzeli su i nastavili poslovanje projektno-građevnog poduzeća pod imenom »Freudenreich i Deutsch«.
LIT.: V. Lunaček: Das neue Handels-Kammer- und Museal-Palais. Agramer Zeitung, 78(1903) 3, str. 3–4. — Isti: Moderne Bauten in Agram. Ibid., 79(1904) 116, str. 2–3. — I. Kršnjavi: Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba. Hrvatsko kolo, 1(1905) str. 296. — L. Dobronić: Zagrebački arhitekti Hönigsberg i Deutsch. Zagreb 1965. — Ista: Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova. Zagreb 1983.
Lelja Dobronić (1993)
