DIVNIĆ, Danijel (Difnico, Diphnicus), pjesnik (Šibenik, ? — ?). Vjerojatno istovjetan s Danijelom koji je napisao svoju oporuku 8. VIII. 1598, a umro sljedeći dan. On je bio sin Frane, izdavača šibenskog Statuta, kojemu je povjesničar D. Zavorović posvetio svoje djelo Trattato sopra le cose di Sebenico (1597, rkp. iz XVI. st., Arhiv HAZU u Zagrebu). Završavajući djelo, Zavorović je potkrijepio svoja razmišljanja o suvremenim prilikama u domovini jedinim poznatim stihovima Divnića, kojega naziva mladićem izvanredne nade: »Turcha heu! rapuit rura, et gens extera jura/Praestat sola fides, caetera rapta vides« (u prijevodu I. Kukuljevića Sakcinskog: »Turčin nam, jao, ugrabi polja, a strani narod (Mlečani) prava/ostaje jedina vjera, ostalo vidiš da je razgrabljeno«).
LIT.: G. Ferrari-Cupilli: Biografie e necrologie d’illustri e benemeriti Dalmati. Zara 1874, 35. — I. Kukuljević Sakcinski: Glasoviti Hrvati prošlih vjekova. Zagreb 1886, 136, 260. — (V. Miagostovich): La Famiglia de Difnico. Il Nuovo cronista di Sebenico (Trieste), 3(1895) str. 71. — P. Kolendić: Baraković i njegovi poznanici u Šibeniku. Prvi izvještaj Ć. k. državne reformne realne gimnazije u Šibeniku, 1913–14, str. 24. — M. Kombol: Zadar kao književno središte. Zadar. Zbornik. Zagreb 1964, 593. — F. Dujmović: Nin i Šibenik. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16–17(1969) str. 618. — G. Novak: Šibenik u razdoblju mletačke vladavine 1412–1797. godine. Šibenik (zbornik). Šibenik 1976, 249.
Tatjana Radauš (1993)
