DIVNIĆ, Petar (Difnico, Diphnico, Diphnicus; Pietro Divnico; Petrus), pjesnik i ratnik (Šibenik, oko 1520 — Šibenik, prije 18. X. 1597). Sin Šimuna Petrova iz druge grane obitelji. U mladosti je boravio i učio u Rimu, gdje je bio član (bratim) Zbora Sv. Jeronima (Congregatio Sancti Hieronymi) 1542–48. God. 1552. obavlja dužnost ispitivača isprava (examinator) šibenske komune. Kao zapovjednik plaćenika borio se petnaest godina protiv Turaka u Ugarskoj. Car Rudolf II. nagradio ga je 13. VII. 1587. podijelivši mu ugarsko nasljedno plemstvo. Umro je prije udaje svoje kćeri Klare za Trogiranina Petra Lucića (18. X. 1597). — Kao hrvatskog pjesnika spominje ga A. Fortis i bilježi dio njegove pjesme Pjesan u pohvalu grada Šibenika (u hrvatskom izvorniku i talijanskom prijevodu), privučen realističnim opisom prirodnih zanimljivosti u neposrednoj šibenskoj okolici. Tražeći izvore za neka nejasna mjesta u navodima o običajima stanovnika, Fortis opravdano povezuje Divnićevu Pjesan s njemu nedostupnim Šižgorićevim djelom De situ Illyriae et civitate Sibenici (hrvatski tekst Pjesni objavili i I. Kukuljević Sakcinski i T. Matić). Poznata je još samo jedna Divnićeva pjesma, odnosno prepjev na hrvatski Himan od razmišljan’ja svega života spasitelja našega Isukarsta, za izagnati zla pomišljen’ja. Učinjen po svetom Augustinu, a istumačen po Petru Difnicchia, zabilježena u rukopisnoj pjesmarici Vartal, koju je potkraj XVI. st. sastavio njegov zet P. Lucić. Prvi je pjesmu djelomice objavio I. Kukuljević Sakcinski, a potom u cijelosti N. Kolumbić u kritičkom izdanju Lucićeva rukopisa. Kukuljević mu je još pripisao neke pjesme zabilježene u istom rukopisu, koje je V. Jagić objavio 1861. kao pjesme M. Marulića; za jednu od njih (Od kratka života) utvrđeno je u novije vrijeme (H. Morović) da nije Divnićevo djelo. Njegovo književno djelovanje poznavali su i A. Kanižlić i M. P. Katančić.
LIT.: A. Fortis: Viaggio in Dalmazia, 1. Venezia 1774, str. 147–154; Zagreb 1984, str. 96, 98–100. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 106. — I. Kukuljević Sakcinski: Pjesnici hrvatski XVI. vieka, 1. Zagreb 1858, 97–101. — Š. Ljubić: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 2. Rieka 1869, 385–386. — F. A. Galvani: Il Re d’armi di Sebenico, 1. Venezia 1884, 86, 90. — I. Kukuljević Sakcinski: Glasoviti Hrvati prošlih vjekova. Zagreb 1886, 126, 128. — (V. Miagostovich): La famiglia de Difnico. Il Nuovo cronista di Sebenico (Trieste), 3(1895) str. 74, 79, 81. — T. Matić: Pjesma Petra Divnića U pohvalu od grada Šibenika. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1920, 9, str. 94–98. — K. Stošić: Galerija uglednih Šibenčana. Šibenik 1936, 23. — H. Morović: Tragom Marka Marulića. Mogućnosti, 5(1958) 10, str. 810. — F. Dujmović: Nin i Šibenik. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16–17(1969) str. 620. — M. Franičević: Razdoblje renesansne književnosti (u: Povijest hrvatske književnosti, 3. Zagreb 1974, 14, 18). — J. A. Soldo: Kalež i pokaznica Jurja Divnića u Šibeniku. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1980, 21, str. 339. — N. Kolumbić: Trogirski »Vartal« i njegov sastavljač Petar Lucić (u: P. Lucić, Vartal. Split 1990, 17, 36, 43, 49, 51). — (Isti): Bilješke (Ibid., str. 624, 723). — (Isti): Podaci o tekstovima (Ibid., str. 799–901).
Olga Perić (1993)
