DOBRIČEVIĆ, Dobrič (Bona, Bondenalius, Bonictius, Bonicus, Bonicus de Bon, Boninus, de Bono; Dobrusco), kanonist (Dubrovnik, XV. st. — Dubrovnik, svibnja 1510). Potječe iz ogranka ugledne obitelji Nalješkovićâ. Studirao teologiju i pravo u Italiji, gdje je postigao doktorat obaju prava. Vrativši se u domovinu, bio je od 1477. do 1479. opat benediktinskog samostana Sv. Jakova u Višnjici te više puta vikar dubrovačkog nadbiskupa. Uživao je glas vrsnoga pravnika. Nijedan se njegov rad nije sačuvao.
LIT.: S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 1. Zagreb 1975, str. 202–204; 2/3, 1977, str. 373. — F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’Ragusei, 2. Ragusa 1803, 85. — I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, 3. Split 1965.
Redakcija (1993)
