DOBROVOLJAC, Milan, pjesnik (Dugo Selo, 11. III. 1879 — Beograd, 13. III. 1966). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju i bogosloviju. God. 1901. postaje kapelan u međimurskom Trnju, ali ga mađarske vlasti politički optužuju i četiri godine premještaju od mjesta do mjesta. Napustivši svećeničko zvanje, upisuje se na studij prava, zatim na Evangeličku visoku školu u Sopronu te na Evangeličko sveučilište u Rostocku. Postaje evangelički župnik u Požegi. U I. svjetskom ratu izveden je pred ratni sud te neko vrijeme boravi na fronti. Kraj rata dočekao u Krakovu, gdje javno djeluje među Poljacima i prihvaća naše povratnike iz ruskog zarobljeništva. God. 1921. vraća se u Dugo Selo i tu živi baveći se novinarstvom, književnošću i politikom. Bio je politički sljedbenik J. J. Strossmayera. Postavljen je za starješinu Jugoslavenskog sokola i tri puta za komesara općine. God. 1927. pristupa Starokatoličkoj crkvi; 1938. biran je za zastupnika u Narodnoj skupštini i 1939. seli s obitelji u Beograd. Bio je vijećnik proširenog sastava AVNOJ-a (1945). Umirovljen 1954, a do kraja života u Beogradu je starokatolički biskup za Srbiju, Vojvodinu i Kosovo. — Pod imenom Milko Dobrovoljac i Milko A. Dobrovoljac objavio je u Bršljanu (1898, 1, 6) dvije pjesme pisane književnim jezikom, a 1922–40. dječjim i humoristično-satiričnim kajkavskim pjesmama surađuje u periodičnim publikacijama Pilule, Koprive (kalendar), Koprive (poslije Nove Koprive), Jugoslavenske novine, Novosti i dr., potpisujući ih pseudonimom Tonček Žmigavec, Tonček Žmigavec iz Kratkih sel, a najčešće samo Žmigavec. Pjesme je objavio i u zasebnim knjigama. Uz cikluse o vrapcu Živku Živčiću, koji je po osobinama nalik na čovjeka a, o patuljcima koji žive u vrganjima Zabava pri patulku (Novosti, 1935, 292, 299, 306, 313), za djecu i omladinu napisao je na kajkavskom narječju pripovjedačke parafraze u stihovima Robinzon Krusoe, Genoveva, Zlatarovo zlato, Selačka buna i Veronika Desinička. U zadnjim dvjema ima i usporedbi s političkim prilikama u međuratnom razdoblju. Nedovršena pjesnička pripovijest Klarica, prozorska roža (Novosti, 1929) tematski je vezana uz prodor turskih pljačkaških horda u Dugo Selo. U humoristično-satiričnim pjesmama režimski se osvrće na političke događaje svojega vremena, karikirajući najviše političku biografiju S. Radića (ciklus Pesme i kipi o presidentu Stipi). Pisao je prigodnice i o mnogim manje važnim društvenim događajima. Stihove je pisao lako, za potrebe novinstva i pučke regionalne književnosti. Bio je popularan kajkavski pjesnik. Objavio je i članak Nepoznate mladenačke njemačke pjesme Augusta Šenoe (Narodne novine, 1935, 147, 155, 156, 167, 168, 192, 193), u kojemu potanko analizira, djelomice objavljuje pa i prevodi na kajkavski Šenoin njemački ljubavni kanconijer.
DJELA: Da li su svi kršćani dužni čitati Sveto pismo. Požega (s. a.). — Kršćanska pjesmarica. (S. l., s. a.). — Našim školnikom (pseud. Žmigavec). Zagreb (s. a.). — Spelavanje domaćih i općih dogodovčina (pseud. Žmigavec). (S. l., s. a.). — Pesme i kipi o presidentu Stipi (pseud. Žmigavec). Zagreb 1926. — Selačka buna (pseud. Žmigavec). Zagreb 1927. — Živko Živčić (pseud. Žmigavec). Zagreb 1929. — Veronika Desinička (pseud. Žmigavec). Zagreb 1935. — Fašinske marginalije (pseud. Žmigavec). Zagreb 1938.
LIT.: A. Kovač: Žmigavec. Povodom knjige Pesme i kipi o prezidentu Stipi. Riječ, 22(1926) 194, str. 3–4. — V. Mandekić (V. M.): Žmigavec. Pesme i kipi o prezidentu Stipi. Volja, 1(1926) 8, str. 640. — J. Oberški: Biskup Strossmayer i Vatikanski koncil. Katolički list, 77(1926) 45, str. 613–615. — a-: Žmigavec, Živko Živčić. Hrvatski učitelj, 3(1929) 5/8, str. 56–57. — Dva jubileja. Narodno kolo, 4(1929) 13, str. 2–3. — A. Kovač: Naš Žmigavec. Novosti, 23(1929) 69, str. 13. — N. Polić: Vrapci pred žutom kućom. Naša sloga, 2(1929) 431, str. 5. — A. Kovač: Žmigavčeva šezdesetogodišnjica. Jugoslovenske novine, 4(1939) 125, str. 3–4. — J. Skok: Kajkavski kontekst hrvatske književnosti. Zagreb 1985. — I. Brajdić: Milan Dobrovoljac-Žmigavec. Dugoselska kronika, 22(1989) 29. VIII, str. 5. — Isti: Značajan prilog povijesti hrvatske književnosti. Forum, 29(1990) 9/10, str. 469–505.
Jure Šonje (1993)
