DOLIĆ, Elza, rođ. Čičin, prevoditeljica (Zadar, 1. IV. 1901). Maturirala 1920. u dubrovačkoj klasičnoj gimnaziji, diplomirala 1929. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1923. zaposlena u računovodstvu pri Građevinskoj direkciji, potom pri Financijskoj direkciji u Dubrovniku, a od 1928. pri Savskoj financijskoj direkciji u Zagrebu. Umirovljena 1942, nakon rata reaktivirana te radi u različnim ustanovama do umirovljenja 1954. — Prevodi stručne tekstove i beletristiku s francuskoga, engleskog, talijanskog, njemačkog i ruskog jezika. Među beletrističkim su prijevodima O braku L. Bluma (1938), Prizemna Amerika I. A. Iljfa i E. Petrova (1939, 1946², 1964³), Knjiga za dame I. M. Bergama (1939), Sin puka V. P. Kataeva (1946, s Ružicom Boglić), Žal Falezije R. L. Stevensona (1954), Zaboravljeni brežuljak M. Mammerija (1958), Osuda Paganinija A. Vinogradova (1958), Wai-Wai N. Guppyja (1962), četiri Turgenjevljeve novele u zbirci Tri susreta (1964), Staljinove žrtve I. Dubinskoga (1966; prema izvorniku Jona Emanuilovič Jakir), Nauči reći zbogom I. Middletona (1978). Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca od njegova osnutka 1950.
LIT.: Savremeni književni prevodioci Jugoslavije. Beograd 1970. — N. Dragojević i F. Cacan: Svjetska književnost u hrvatskim prijevodima 1945–1985. Zagreb 1988.
Nataša Bašić (1993)
