DONAT A TORRE (Dunat a Turre), krčki biskup (Vicenza, pol. XV. st. — Krk, oko 1522). U talijanskim školama stekao visoku izobrazbu te doktorirao crkveno pravo. Krčkim biskupom imenovao ga je 17. XII. 1484. papa Inocent VIII. Za njegovo tridesetogodišnje biskupovanje ima više dokaza, premda ga neki povjesničari ne spominju među krčkim biskupima (D. Farlati). Prvi se put spominje 5. IV. 1488. kad je podijelio svećenički red modruškom đakonu Pavlu Karloviću, a zatim u glagoljskom zapisu u Vatikanskom misalu Illyrico 4 iz XIV. st. (Vatikanska knjižnica, sign. Illir. 4), koji potječe s otoka Krka, vjerojatno iz Omišlja. Prema tom zapisu »Dunat a Turre, biskup krčki« potvrdio je 12. VI. 1488. statut ladanjskoga Kaptola u Omišlju, koji sadržava odredbe (kapitule) što su ih Kaptolu bili dali 1377. biskup Ivan II. i 1457. biskup Nikola. Biskup D. potvrdio je 1512. vrbničkom seoskom Kaptolu poseban statut o biranju i službi kaptolskog dižmara (desetinara). Prema ispravi, koju je pisao notar pop J. Pšeničić iz Vrbnika, biskup D. pozvao je 8. IX. 1490. bašćanskog plovana Blaža i popa Jurja Sudčića »da prizoveta četire stare muže, i da ih opitata pod rotu: koliko je v Baški trsja fratar Pavlovac (pavlin) z Gvozda, ko njemu plaća osmo«. Od 1488. do 1496. vodio je parnicu »sa svim Hrvatima i Vlasima iz Dubašnice i Poljica« (con tutti li corvati et morlachi di Dubasniza e Pogliza) zbog plaćanja desetine. Spor je 1496. završio nagodbom pred krčkim providurom Ivanom Grittijem, prema kojoj će se u ime desetine stolnoj crkvi u Krku davati 40 soldina po ognjištu. Taj su dogovor potpisali predstavnici krčkoga Kaptola te predstavnici Gornje i Donje Dubašnice, Poganke i Poljica. Zbog desetine D. je vodio parnicu i s Krčaninom Kvirinom Kalafatom. Kad je 1500. zadarski nadbiskup Ivan Robobello obilazio Krčku biskupiju, D. je bio u Veneciji. Na njegovo biskupovanje u Krku podsjećaju natpis na cisterni iz 1495. u biskupskom dvoru i natpis iz 1508. na crkvici Sv. Ursule u gradu Krku, koju je on obnovio. Za njegova biskupovanja samostan klarisa u Krku obnovile su 1509. Benedikta Frankapanka (Schinella) i Marica, kći Ivana Tesserija. D. je započeo pregradnju svetišta katedrale u Krku, koja je još 1489. imala originalnu apsidu, ali je nije dovršio, jer je krčki plemić Blaž Zuttinis 1538. dao da se izgradi nova apsida. Kao krčki biskup spominje se 8. XI. 1514. u ispravi glagoljskog notara popa I. Mavrovića iz Dobrinja o početku gradnje crkve Svih Svetih u Sužanu (Dobrinj), koju je gradila za to osnovana istoimena bratovština i dotirala je nekom šumom (drmun), darom kneza Ivana Frankapana, te drugom pokretnom i nepokretnom imovinom. God. 1515. imenovan je bosanskim biskupom, ali upravu biskupije nije preuzeo zbog visoke dobi i turske okupacije. Ostao i dalje u Krku kao generalni vikar novoga krčkog biskupa, svog nećaka Natala a Torrea. Njegove arhivalije sačuvane su u Biskupskom arhivu u Krku.
LIT.: M. Sladović: Pověsti biskupijah senjske i modruške ili krbavske. Trst 1856, 170. — I. Črnčić: Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji. Rim 1867, 98, 135–141. — Đ. Šurmin: Hrvatski spomenici, 1. Zagreb 1898. — K. Horvat: Glagolitica Vaticana. Starine, 1911, 33, str. 510. — C. Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 1. Monasterii 1913², 263. — J. Vajs: Najstariji hrvatskoglagoljski misal. Zagreb 1948, 82. — M. Polonijo: Nekoliko obljetnica iz prošlosti Krčke biskupije. Krčki kalendar (New York), 1954, str. 32–33, 34. — M. Bolonić: Seoski kaptoli u Krčkoj biskupiji. Bogoslovska smotra, 36(1966) 1, str. 141. — I. Žic Rokov i M. Bolonić: Popis starog arhiva Krčke biskupije. Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, 15(1970) str. 342, 344, 346. — I. Žic Rokov: Kompleks katedrala – sv. Kvirin u Krku. Rad JAZU, 1971, 360, str. 134, 138. — M. Bolonić: Bratovština sv. Ivana Krstitelja – Kapari u Vrbniku (1323–1973) i druge bratovštine na otoku Krku. Zagreb 1975, 17, 32. — Isti: Ekonomsko-socijalno stanje krčkih glagoljaša. Bogoslovska smotra, 46(1976) 4, str. 490. — M. Bolonić i I. Žic Rokov: Otok Krk kroz vjekove. Zagreb 1977, 109.
Mihovil Bolonić (1993)
