DORČIĆ, Branko, publicist i pedagog (Gorizia, Italija, 1. IX. 1905 — Ohrid, 1. III. 1986). Otac mu je podrijetlom iz Baške na Krku. Obitelj je zbog rata 1915. preselila na Sušak, gdje je D. završio četiri razreda gimnazije (1915–19). U Ljubljani završio višu realku 1922. i tehniku 1925. Bio je geometar u Prekomurju 1926, profesor matematike u državnoj gimnaziji u Koprivnici i Virovitici 1927, angažirajući se također u laičkom apostolatu. Na molbu skopskog biskupa Janeza Gnidovca preuzeo je mjesto prefekta u dječačkom sjemeništu u Prizrenu 1928. Teologiju studirao u Zagrebu i Innsbrucku 1928–32. Za svećenika zaređen 1932. i postavljen za ravnatelja sjemeništa u Prizrenu, gdje je ostao do 1941. Potom je župnik u Janjevu 1942–46, na Ravnama pri Cerknem 1946/47, u Skoplju 1947–63. i Kosovskoj Mitrovici 1963–68. Upraviteljem katoličke kapele u Ohridu postao 1968. Od 1932. savjetnik je biskupa Gnidovca, povjerenik biskupa S. Čekade za svećeničke kandidate u Prizrenu, Pazinu, Đakovu i Zagrebu, suurednik mjesečnika Blagovest. Održavao je bliske doticaje s pravoslavcima i muslimanima u ekumenskom duhu. Novelama, uvodnicima te člancima pastoralne i vjerske problematike surađivao u Narodnom dnevniku (1924), Blagovesti (1932–80), Hrvatskoj straži (1939), Slovenskom primorju (1946), Duhovnem preporodu (1946), Vjesniku Đakovačke biskupije (1961–62), Glasu Koncila, Družini i Ognjišču (1975) i Koledaru Goriške Mohorjeve družbe (1976). U rukopisu, pripremljen za tisak, ostao mu je roman Popotniki skozi življenje.
LIT.: A. Geržinič: Božji služabnik Janez Gnidovec. Buenos Aires 1972, 12, 16, 90, 105, 140.— R. Klinec (R. K.): Dorčić Branko. Primorski slovenski biografski leksikon, 4. Gorica 1977, 312–313.
Anto Lešić (1993)
