DRŽIĆ, Džore

traži dalje ...

DRŽIĆ, Džore (Diore de Darsa, Georgius de Dersa, Dirsa, Drža), pjesnik i dramatičar (Dubrovnik, 6. II. 1461 — Dubrovnik, 26. IX. 1501). Pripadnik dubrovačke građanske obitelji; jedan mu je brat bio otac pjesnika i komediografa Marina. Humanističku školu završio je u rodnom gradu, a studij prava najvjerojatnije u Italiji. God. 1494. spominje se kao klerik i rektor crkve Svih Svetih u Dubrovniku i crkve Sv. Petra na Koločepu; 1497. stupio je u svećenički stalež i dobio na upravu crkvu Sv. Marije (»Luncijata«) nad Gružem. Od 1498. notar je u dubrovačkom Kaptolu. Prema navodu J. Dragišića (De natura coelestium spirituum quos angelos vocamus), privlačile su ga i učene rasprave u dubrovačkom humanističkom krugu. Prijateljevao je s F. M. Glavanom, koji mu je oporučno ostavio knjige M. V. Marcijala, M. T. Cicerona i K. Klaudijana. — Njegov pjesnički opus sačuvao se u nekoliko rukopisa: u prijepisu iz druge pol. XVII. st. (Znanstvena knjižnica u Dubrovniku) nalaze se samo Držićeve pjesme, u Kanconijeru Nikše Ranjine iz 1507. ispremiješane su Držićeve i Menčetićeve pjesme te pjesme drugih poznatih i nepoznatih autora; taj rukopis poslužio je V. Jagiću i M. Rešetaru kao glavni izvor za kritička Akademijina izdanja Držićevih pjesama. Rukopis otkriven u Dublinu 1965. poslužio je kao izvor kritičkom izdanju Držićevih pjesama u 33. knjizi Starih pisaca hrvatskih. Tu se, osim pjesama, nalazi i njegova do tada nepoznata dramska ekloga Radmio i Ljubmir. Tako je D. dobio i atribut dramskog pisca, a počeci hrvatske svjetovne drame premješteni su na kraj XV. st. — Sačuvane pjesme većinom su ljubavne, a samo ih je nekoliko religioznog sadržaja. Pretežito su u dvanaestercima s dvostrukom rimom, a tek nekoliko pjesama je u drugim metrima (osmercima, osmercima i sedmercima, dvanaestercima i sedmercima). Većina je ljubavnih pjesama neposredan iskaz voljenoj osobi; jedna je oblikovana kao maskerata, a jedna kao poslanica upućena prijatelju Sladoju. Dvije su prepričani san: jedna je pastoralni dijalog između Kupida i pjesnika, a druga – varijanta robinje. Od sačuvanih religioznih pjesama dvije su prijevodi: Salve Regina i Ave Maria. Mnoge Držićeve pjesme imaju za akrostih njegovo ime. Samo je jedna folklorno stilizirana; Gizdavi moj cvite, moj vinče biseran oblikovana je kao djevojčino pismo vjereniku. Ostalim pjesmama »na narodnu« iz Kanconijera Nikše Ranjine ne može se pouzdano utvrditi autorstvo. Držićeva lirika pripada petrarkističkoj pjesničkoj školi te je najstariji dokaz takva pjevanja u hrvatskoj književnosti. D. se u prvom redu ugledao u napuljski »kariteanski« petrarkizam i tzv. petrarchismo delle corti centrosettentrionali, s A. Tebaldijem (Tebaldeom) i S. de’ Ciminellijem kao najistaknutijim predstavnicima. Te petrarkističke struje kasnoga talijanskog kvatročenta utjecale su na izbor motiva, kompoziciju i stil Držićeve lirike. Njezini su motivi i teme najčešće opjevavanje i slavljenje dragine ljepote i duhovnog lika te pjesnikove izjave o vlastitoj ljubavi. Katkada se pridružuju i refleksivni motivi (prolaznost, smrt). Pjesme su kompozicijski različite: od kratkih, gnomskih iskaza o ljubavi do opsežnih opisa osjećaja i ljepote. Retorički aparat karakterističan je za petrarkiste: apostrofe, deminutivi, metaforika dragocjenih predmeta ili iz kozmičkih sfera, usporedbe tradirane preko talijanskog petrarkizma od trubadurske poezije. Sentencioznost je također naglašena osobina te lirike. Pastirska ekloga Radmio i Ljubmir, u dvostruko rimovanim dvanaestercima, realističan je pastirski razgovor pred gosparima te se najvjerojatnije i izvodio (možda pred Dvorom). To je priča o Ljubmirovoj ljubavi prema vili koju je odlučio tražiti po svijetu i Radmilovu odvraćanju od tog nauma. Realističnost ekloge potcrtava opozicija selo-grad. Žanrovskim osobinama i tematikom ta dramska ekloga prethodi najpoznatijim pastirskim dramama renesanse: Guarinijevu Vjernom pastiru i Tassovoj Aminti. D. je također začetnik hrvatske dramske pastorale, utjecajan na razvitak toga žanra u hrvatskoj književnosti. Uz Š. Menčetića, on je i najstariji poznati petrarkistički pjesnik u hrvatskoj književnosti. Zrelošću i dotjeranošću ta poezija svjedoči da je potkraj XV. st. petrarkistička lirika na hrvatskom tlu bila posve udomaćena te da je imala individualnu pjesničku vrijednost.

DJELA: Djela Gjora Držića i Šiška Menčetića. Stari pisci hrvatski, 2. Zagreb 1870. — Pjesme Šiška Menčetića i Džora Držića i ostale pjesme Ranjinina zbornika. Stari pisci hrvatski, 2 (drugo prerađeno izd., Zagreb 1937). — Pjesni ljuvene. Stari pisci hrvatski, 33. Zagreb 1965. — Zbornik stihova XV. i XVI. stoljeća. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 5. Zagreb 1968, 29–69.
 
LIT.: F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’ Ragusei, 1–2. Ragusa 1802–1803. — Š. Ljubić: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 1–2. Rijeka 1864–1869. — P. J. Šafarík: Geschichte der südslavischen Literatur. II. Illirisches und kroatisches Schriftthum. Prag 1865. — V. Jagić: Trubaduri i najstariji hrvatski lirici. Rad JAZU, 1869, 9, str. 202–233. — Isti: Uvod (u: Pjesme Šiška Menčetića i Đore Držića. Stari pisci hrvatski, 2. Zagreb 1870, str. I–XVI). — Isti: Die Acrosticha bei Menčetić und Držić. Archiv für slavische Philologie (Berlin), 5(1881) 1, str. 87–91. — A. Leskien i V. Jagić: Kritische Nachlese zum Text der altkroatischen Dichter. Ibid., str. 89–94, 623–631. — F. Dujmušić: Jezik Menčetićev i Držićev prema Maruliću. Vijenac, 28(1896) 38, str. 603; 39, str. 615–616; 40, str. 634–635; 41, str. 650–652. — K. Jireček: Beiträge zur ragusanischen Literaturgeschichte. Archiv für slavische Philologie, 21(1899) 3/4, str. 399–542. — M. Rešetar: Das ragusanische Liederbuch aus dem Jahre 1507. Ibid., 22(1900) str. 215–232. — B. Vodnik (B. Drechsler): Prvi hrvatski pjesnici. Prag 1901. — M. Medini: Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Zagreb 1902. — Isti: Prvi dubrovački pjesnici i Zbornik Nikole Ranjine. Rad JAZU, 1903, 153, str. 98–114. — P. Kreković: Najstarija hrvatska lirika. Nastavni vjesnik, 16(1908) 4, str. 241–259; 5, str. 329–339; 6, str. 401–411; 7, str. 481–489. — I. Kasumović: Utjecaj grčkih i rimskih pjesnika na dubrovačku liričku poeziju. Rad JAZU, 1913, 199, str. 153–236; 1914, 201, str. 175–227; 203, str. 157–245; 205, str. 1–117. — B. Vodnik: Povijest hrvatske književnosti, 1. Zagreb 1913. — Đ. Körbler: Talijansko pjesništvo u Dalmaciji 16. vijeka, napose u Kotoru i u Dubrovniku. Rad JAZU, 1916, 212, str. 1–109. — A. Vaillant: Les origines de la langue littéraire ragusaine. Revue des études slaves (Paris), 1924, 4, str. 222–251. — J. Torbarina: Italian Influence on the Poets of the Ragusan Republic. London 1931. — M. Deanović: Zašto dubrovački književnici nisu pisali kako su govorili? Hrvatsko kolo, 17(1936) str. 62–77. — M. Rešetar: Jezik pjesama Ranjinina zbornika. Rad JAZU, 1936, 255, str. 77–220. — Isti: Uvod (u: Pjesme Šiška Menčetića i G´ore Držića i ostale pjesme Raninina zbornika. Stari pisci hrvatski, 2. Zagreb 1937, str. IX–CXXXI). — M. Kombol: Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda. Zagreb 1945, 1961². — A. Cronia: Il petrarchismo nel Cinquecento nell’antica letteratura serbo-croata di Dalmazia. Studi petrarcheschi, 1, 1948, str. 241–255. — G. Maran: Influssi italiani nelle »Pjesme po narodnu« del »Canzoniere Raguseo« del 1507. Ricerche slavistiche (Roma), 1955–56, 4, str. 88–108. — A. Cronia: Storia della letteratura serbo-croata. Milano 1956, 1963². — M. Pantić: Dubrovačka književnost. Beograd 1960, 1962². — R. Jacobson (R. Jakopson): Struktura dveju srpskohrvatskih pesama. Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, 1961–62, 4/5, str. 131–139. — M. Pantić: Dva zaboravljena teksta stare dubrovačke meličke lirike (Đore Držić). Zbornik istorije književnosti SANU, 1961, 2, str. 79–83. — R. Bogišić: Tko je prvi pjesnik? Republika, 18(1962) 4, str. 181. — M. Franičević: Ritmička osnova u stihu hrvatskih pjesnika XV i XVI stoljeća. Rad JAZU, 1963, 333, str. 5–30. — I. N. Goleniščev-Kutuzov: Ital’janskoe vozroždenie i slavjanskie literatury XV–XVI vekov. Moskva 1963. — A. Schmaus: Der Zwölfsilber in der dalmatinisch-ragusäischen Literatur des 16. Jahrhunderts (u: Zbornik u čast Stjepana Ivšića. Zagreb 1963, str. 317–326). — J. Hamm: Giore Darsich (u: Dž. Držić, Pjesni ljuvene. Stari pisci hrvatski, 33. Zagreb 1965, 99–156). — I. Slamnig: Naš stari stih prema romanskome (u: Disciplina mašte. Zagreb 1965, 63–79). — M. Franičević: Zbornik Nikše Ranjine i pjesnici XV i prve polovine XVI stoljeća. Forum, 6(1967) 5/6, str. 598–624. — S. Petrović: Nov lik Džore Držića. Umjetnost riječi, 11(1967) 2, str. 93–121. — J. Vončina: Dubletsko prvo lice singulara prezenta u hrvatskih pjesnika 15. i 16. stoljeća. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 1967, 9, str. 43–61. — R. Bogišić: Generacije i razdoblja u hrvatskoj renesansnoj književnosti. Umjetnost riječi, 12(1968) str. 137–149. — M. Franičević: Izvori i tokovi naše renesansne književnosti. Forum, 7(1968) 7/8, str. 71–97. — S. Petrović: Problem soneta u starijoj hrvatskoj književnosti. Rad JAZU, 1968, 350, str. 5–304. — I. Slamnig: Trubaduri ili petrarkisti. Republika, 24(1968) 2/3, str. 118–119. — Isti: Hrvatska književnost prije preporoda kao organski dio evropskih književnih kretanja. Forum, 7(1968) 10/11, str. 701–727. — R. Bogišić: Pojava pejzaža u hrvatskoj renesansnoj poeziji. Umjetnost riječi, 14(1970) 1/2, str. 31–40. — I. Pederin: Književna estetika hrvatskih začinjavaca i njeno podrijetlo iz arhaičnih religioznih predodžaba. Kolo, 8(1970) 7, str. 697–709. — J. Vončina: O istraživanju jezika starije hrvatske književnosti. Umjetnost riječi, 14(1970) 3, str. 295–304. — F. Čale: O petrarkizmu i antipetrarkizmu. Forum, 10(1971) 9, str. 48–53. — Isti: Petrarca i petrarkizam. Zagreb 1971. — R. Bogišić: Tema smrti u hrvatskoj renesansnoj poeziji (u: Zbornik radova posvećen Međunarodnom slavističkom kongresu u Varšavi. Zagreb 1973). — M. Franičević, F. Švelec i R. Bogišić: Od renesanse do prosvjetiteljstva (u: Povijest hrvatske književnosti, 3. Zagreb 1974). — S. P. Novak: Dramska svijest Džore Držića (u: Dubrovački eseji i zapisi. Dubrovnik 1975, 5–18). — R. Bogišić: Na izvorima. Split 1976. — S. P. Novak: Teatar u Dubrovniku prije Marina Držića. Split 1977. — I. Pederin: »Začinjavci«, štioci i pregaoci. Zagreb 1977, 19–117. — J. Vončina: Analize starih hrvatskih pisaca. Split 1977, 27–58. — N. Batušić: Povijest hrvatskoga kazališta. Zagreb 1978, 34–39. — R. Bogišić: O nekim osobitostima hrvatskog petrarkizma (u: Petrarca i petrarkizam u slavenskim zemljama, zbornik. Zagreb—Dubrovnik 1978, 55–76). — F. Čale: O nekim formalnim aspektima hrvatskog petrarkizma (Ibid., str. 127–142). — M. Franičević: Hrvatska renesansna poezija između petrarkizma i domaće tradicije (Ibid., str. 207–221). — M. Tomasović: Hrvatska renesansna književnost u evropskom kontekstu (u: Hrvatska književnost u evropskom kontekstu. Zagreb 1978, 167–192). — Isti: Europski kontekst hrvatske renesansne lirike i epike (u: O hrvatskoj književnosti i romanskoj tradiciji. Zagreb 1978, 7–42). — I. Slamnig: Hrvatska versifikacija. Zagreb 1981. — M. Franičević: Povijest hrvatske renesansne književnosti. Zagreb 1983, 248–265. — S. P. Novak i J. Lisac: Hrvatska drama do narodnog preporoda, 1. Split 1984, 67–76. — J. Vončina: Jezična starina u hrvatskom petrarkizmu (u: Prilozi VIII međunarodnom slavističkom kongresu. Zagreb 1987, 141–162). — R. Bogišić: Hrvatska pastorala. Zagreb 1989, 42–46.
 
Dunja Fališevac (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DRŽIĆ, Džore. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 27.12.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/drzic-dzore>.