DRAGIČEVIĆ, Pavao (Stanko), pedagog i povjesničar (Međugorje, 14. XII. 1882 — Mostar, 24. VII. 1954). Gimnaziju završio u Širokom Brijegu 1900. Filozofiju, teologiju i crkvenu povijest studirao od 1901. u Mostaru, Parmi i Rimu, gdje je diplomirao 1908. U Franjevački red stupio 1900. u Humcu, a za svećenika zaređen 1905. Bio je profesor povijesti u međunarodnom franjevačkom učilištu Antonianum u Rimu (1908/09), gimnaziji u Širokom Brijegu (1909–27) te bogoslovnoj školi u Mostaru (1935–45), gdje je predavao i patrologiju. Od 1927. do 1934. župnikovao u Jablanici, a sudjelovao i u upravi hercegovačkih franjevaca kao definitor 1928–31. — Surađivao u zborniku Znameniti i zaslužni Hrvati (1925) te u Hrvatskoj enciklopediji. Manje povijesne i biografske priloge objavljivao u Izvještaju Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu (1918, 1923–24), Hrvatskoj duši (1923–24), Narodnoj slobodi (1924), Franjevačkom vijesniku (1929–30), Hercegovina franciscana (1940), Dobrom Pastiru (1951) i u monografiji Mostar i Hercegovina (Beograd 1937). Njegova opsežna korespondencija s F. Šišićem čuva se u Šišićevoj ostavštini (Arhiv HAZU, XIII).
LIT.: Rastanak s o. fra Pavom. Narodna sloboda, 9(1927) 27, str. 2–3. — Fra Pavao Dragičević. Dobri Pastir, 4–5(1955) 1/4, str. 358–359. — A. Nametak: Tri pisma fra Pave Dragičevića. Ibid., 8(1957) 1/4, str. 143–146. — A. S. Kovačić: Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Sarajevo 1991.
Andrija Nikić (1993)
