DRAGO, Marin, kotorski i korčulanski biskup (Kotor, 1655 — Korčula, 9. X. 1733). Bio je doktor obaju prava i kanonik arhiđakon u katedrali Sv. Tripuna. Papa Inocent XI. imenovao ga je 31. V. 1688. kotorskim biskupom. Prema odluci Tridentskog sabora u Kotoru je namjeravao osnovati sjemenište za odgoj klera te je skupio materijalna sredstva i kanio pozvati isusovce i predati im zavod. Budući da Mletačka Republika nije dopustila dolazak isusovaca, želio je, preko misionara u Kotorskoj biskupiji S. Cupillija, sjemenište povjeriti redovnicima Kongregacije Sv. Jeronima Emilianija. Kako je Cupilli imenovan rapskim biskupom, zatim trogirskim pa splitskim nadbiskupom, taj plan nije ostvaren. God. 1662. s dopuštenjem pape Aleksandra VII. planiralo se osnivanje sjemeništa za sve biskupije južnih Slavena u Dubrovniku. Mletačka vlada predloži da to bude u Kotoru. Radi toga je kotorski kanonik Bolica poklonio svoju palaču i 500 dukata, a njegova majka (rodom iz obitelji Buća) 1000 dukata. Mlečani su ponovno omeli plan pape i biskupa Marina, dopustivši osnutak sjemeništa, ali pod uvjetom da se uzdržava iz vlastitih sredstava, što je bilo nemoguće. Odlukom Klementa XI. od 3. X. 1708. D. je premješten na Korčulu, a kao posljednji komendatorni opat zadržao je prihode benediktinskog samostana Sv. Ivana Krstitelja u Trogiru. Na Korčuli je uveo pobožnost »Devetnica Božića«, koja se i danas obavlja, te duhovne vježbe za svećenike, koje su isusovci vodili i istodobno obavljali pučke misije po otoku. Pokopan je u kamenom sarkofagu u niši uz oltar Sv. Trojice, koji je na poč. XVI. st. dao izraditi biskup Nikola Nikoninčić (Niconizio).
LIT.: D. Farlati i G. Coleti: Illyricum sacrum, 6. Venetiis 1800, 404, 509–510. — S. Vulović: Nastava u Boki kotorskoj. Program C. k. drž. gimnazije u Kotoru, 1889–90, str. 11–12. — Schematismus seu status personalis et localis Dioecesis Catharensis. Ragusii 1907, 57–58. — R. Ritzler i P. Sefrin: Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 5. Patavii 1952, 151, 178. — I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, 3. Split 1965. — M. Gjivoje: Otok Korčula. Zagreb 1968, 84, 302.
Ante Dračevac (1993)
