DRUŠKOVEČKI, plemićka obitelj u nekadašnjoj Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji. Obiteljsko ime i pridjevak »od Druškovca« (de Druskocz, Druskouecz, Druskowcz, Druzkowcz, Drwskowcz) izvedeni su iz imena obiteljskog posjeda Druškovec kraj Ivanca u Varaždinskoj županiji, gdje su imali i dvorac (više ne postoji). Obiteljsko ime zabilježeno je u oblicima Druschkhoczy, Druschkoczi, Druskoczi, Druskoczy, Druskovczy, Drwskoczy, Drwskowczy, Drwsskoczy. Prvi poznati član obitelji Ivan spominje se 1507–17. kao posjednik u Druškovcu, a 1510. svjedok je u istrazi, koju je vodio čazmanski Kaptol u povodu ubojstva Benedikta Nagha, kaštelana kaštela Vinice kraj Varaždina, i njegova pomoćnika. Uz Ivana je kao svjedok u toj istrazi spomenut i Bernard, koji je sa Stjepanom bio suvlasnik u Druškovcu (do oko 1554, odn. 1560). Njima i Baltazaru potvrdio je kralj Ferdinand 12. XII. 1544. vlasništvo posjeda Benkovec kraj Ivanca, koji su posjedovali i prije. God. 1553/54. spominje se Bernard kao plemićki podsudac, odn. sudac Varaždinske županije. Stjepan je bio krapinski i nedelišćanski tridesetničar (1541), a 1542. predao je u ime plemića Stjepana Gyulaja, a po kraljevu nalogu, utvrdu Vugru (Ugru, područje Vugrovca kraj Zagreba; utvrda više ne postoji) zagrebačkom biskupu Š. Bakaču. Oko 1560. Stjepan je bilježnik Varaždinske županije i kraljevinski blagajnik. Iste je godine izabran za jednog od opunomoćenika turopoljskog plemstva. Osim u Druškovcu i Benkovcu, bio je suvlasnik i u Koškovcu kraj Ivanca, Radovečkom Križovljanu i Maruševcu. Gašpar (umro prije 16. I. 1587) bio je ubirač poreza u Varaždinskoj županiji (1560–73), bilježnik Županijskog suda (1567–77) i Županije (1578/79), prisežnik (od 1568) i podžupan (1579–81, 1584–87). Od 1568. zastupao je Županiju u Hrvatskom saboru te bio od tada do kraja života prisjednik Oktavalnog suda (Banski stol). Biran je i zastupnikom Hrvatskog sabora u zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru u Požunu (1571, 1580). God. 1572. spominje se kao plemićki sudac Zagrebačke županije. Na zasjedanju Hrvatskog sabora 22. VII. 1581. izabran je za podbana te velikog župana Zagrebačke i Križevačke županije. U odsutnosti bana K. Ungnada predsjedao je 28. X. 1581. saborskom zasjedanju. Kralj Rudolf II. povjerio je 1582. njemu i G. Alapiću da u banovoj odsutnosti brinu oko nabave građe za gradnju i popravak utvrde Brest kraj Petrinje te nekih drugih utvrda. God. 1584. darovali su mu štajerski staleži pehar. Na saborskom zasjedanju 12. travnja iste godine izabran je novi podban I. Zabočki, a Gašpar je nastavio obavljati dužnost varaždinskog podžupana. Na svom zasjedanju 1. VII. 1585. Hrvatski sabor je potvrdio, na njegov zahtjev, da je dužnost podbana dobro obavljao. S braćom Andrijom i Gabrijelom (obojica umrli prije 1576) posjedovao je, uz ostala obiteljska imanja, i dijelove posjedâ Bartolovečki Trnovec i Beretinec kraj Varaždina. Gašparov sin Vuk (umro prije 20. IV. 1610) spominje se kao posjednik od 1588. Iste godine prodaje jedan svoj posjed u Varaždinu Tomi Erdődyju. God. 1602. u službi je Petra Erdődyja, a iste godine i izaslanik nadvojvode Ferdinanda Jurju Zrinskom u Čakovec, koji se obratio nadvojvodi u vezi s vlasništvom posjeda Gomirje i imenovanjem zapovjednika tamošnjim Vlasima. Vuk je do 1605. bio u službi nadvojvode kao veliki kapetan u Međimurju. Iste je godine izabran na zasjedanju Hrvatskog sabora 13. siječnja za izaslanika kralju Rudolfu II, sa zadaćom da mu izloži sve o potrebama i nevoljama Kraljevstva. O svom izaslanstvu izvijestio je Sabor na zasjedanju 18. X. 1605. Od tada pa do 1610. bio je veliki kapetan u Petrinji. Njegov suvremenik (možda i brat) i suvlasnik obiteljskih posjeda Mihovil bio je 1598. ubirač poreza i prisežnik (1598–1603) Varaždinske županije. Na poč. XVII. st. imao je posjed i u Gornjoj Stubici (oko 1602). Kraljevski opunomoćenik u vrijeme sazivanja Hrvatskog sabora 1. XI. 1621, Grgur, bio je i saborski zastupnik grada Varaždina (1625/26). U Grazu su studirali Ivan (1638, poetika) i Krsto (1638, sintaksa). Krsto je od 1664. ubirač poreza u Varaždinskoj županiji, a na zasjedanju Hrvatskog sabora 22. VIII. 1669. izabran je za kraljevinskog blagajnika. God. 1670. sudjeluje u parnici protiv sudionika Treće posavske bune 1670/71. Dao je 1673. izraditi nove klupe za svetište pavlinske crkve u Lepoglavi (1743. zamijenjene novima, koje je oslikao I. Ranger sa suradnicima). God. 1680. više ne obavlja dužnost kraljevinskog blagajnika, a 1682. već je mrtav. U Grazu je studirao i Nikola (1676, sintaksa). Oko posjeda njegova suvremenika (možda brata) Jurja (umro prije 28. V. 1720) sporile su se njegove sestre Kristina i Suzana te brat Stjepan, koji je 1699. bio kapetan u banskoj vojsci. God. 1700. prisjednik je Oktavalnog suda. Kao pukovnik brine se 1704. s Petrom Gotalom o nabavi živežnih namirnica za regrutirane u općem pučkom ustanku (insurekcija) i nadgleda popravak utvrda u Varaždinu. Dne 12. IV. 1706. imenovan je zapovjednikom u Međimurju. Njemu i njegovoj obitelji podijeljena je barunska titula (proglašeno u Hrvatskom saboru 4. V. 1707). Tada je bio zapovjednik u Kostajnici, gdje te godine sudjeluje u suđenju pobunjenim Vlasima s kostajničkog područja. U prosincu, kao zapovjednik utvrde Brest kraj Petrinje, s bosanskim biskupom J. Patačićem uvodi P. Keglevića u dužnost velikog župana Požeške županije. God. 1709. ima titulu kraljevskog savjetnika i član je izaslanstva kralju Josipu I. U spisima Hrvatskog sabora spominje se do 1716. Imao je sinove Gašpara i Adama, koji se posvetio svećeničkom zvanju (spomenut među pitomcima Hrvatskoga kolegija u Beču 1712). U natpisu nad bočnim vratima kapele Sv. Roka u Druškovcu spomenut je kao donator te crkve vlasnik Druškovca 1722 »Comes Stephanus Druskoczy de Druskowez abbas B. M. V. de Jászt, S: C: R: M: consiliarius actualis«. God. 1728. ostavio je lepoglavskim pavlinima dobro Benkovec s pokretnom imovinom i svoju opatsku odjeću. Obitelj je u muškoj lozi izumrla oko 1730.
LIT.: Obitelj. — R. Lopašić: Spomenici Hrvatske krajine, 1. Zagreb 1884; 3. 1889. — Isti: Prilozi za poviest Hrvatske XVI i XVII vieka iz štajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu. Starine, 1887, 19, str. 46, 49, 53, 61. — I. Bojničić: Popis plemića proglašenih na Saboru kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije g. 1557–1848. Zagreb 1896, 7. — Isti: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 41. — Isti: Kraljevske darovnice, odnoseće se na Hrvatsku. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 7(1905) 4, str. 262. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 3–5. Zagreb 1916–1918. — Đ. Szabo: Spomenici kotara Ivanec. Zagreb 1919, 12, 30, 35, 45, 72–73. — F. Fancev: Tragovima hrvatske kajkavske poezije 16. vijeka. Hrvatski đaci gradačkoga sveučilišta god. 1586–1829. Ljetopis JAZU, 1936, 48, str. 178, 182. — E. Laszowski: Povjesni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 15. Zagreb 1937; 17. 1941. — Z. Tanodi: Poviestni spomenici slobodnoga kraljevskoga grada Varaždina, 1. Varaždin 1942. — B. A. Krčelić: Annuae ili historija 1748–1767. Zagreb 1952. — L. Šavor: Regesti isprava iz Arhiva porodice Keglević g. 1700–1853. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 1(1954) str. 280–281, 293, 302, 332, 339. — Zaključci Hrvatskog sabora, 1–3. Zagreb 1958–1961. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 5. Zagreb 1973², 361, 427, 435–436, 438, 474, 569, 573. — Đ. Szabo: Hrvatsko zagorje. Zagreb 1974², 133, 145. — J. Adamček i I. Kampuš: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Zagreb 1976. — J. Adamček: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća. Zagreb 1980. — Z. Herkov: O rukopisu »Notitiae de praecipuis officiis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae«. Rad JAZU, 1984, 405, str. 122, 124–127, 135, 190. — Stjepan (XVI. st.). — E. Laszowski: Povjesni spomenici plem. općine Turopolja, 3. Zagreb 1906, 447. — Isti: Habsburški spomenici, 3. Zagreb 1917. — Gašpar (XVI. st.). — I. Bojničić (B.): Škrinja privilegija kraljevine. Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 1(1899) str. 229. — I. Erceg: Šišićeve bilješke za povijest hrvatskih sabora u XVI stoljeću. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 1(1954) str. 439, 447. — Vuk. — J. Barbarić, I. Kolander i A. Wissert: Zapisnici Poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, 1. Varaždin 1990. — Krsto. — J. Adamček i dr.: Seljačke bune u Hrvatskoj u XVII stoljeću. Zagreb 1985. — Stjepan (XVII/XVIII. st.). — E. Laszowski: Prilozi za povjest hrvatske Krajine. Vjestnik hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 7(1905) 4, str. 229. — Hrvatske kraljevinske konferencije, 1. Zagreb 1985. — Adam. — V. Noršić: Hrvatski kolegij u Beču. Croatia sacra, 1(1931) str. 157.
Tatjana Radauš (1993)
