DUGAN, Čedomil, orguljaš, pijanist i liječnik (Zagreb, 24. I. 1915 — Zagreb, 16. I. 1989). Sin Franje st., skladatelja. Prvu glazbenu pouku dobio u roditeljskom domu. Potom usporedo polazio zagrebačku Klasičnu gimnaziju i glazbenu školu (glasovir u Antonije Geiger-Eichhorn), a nakon završnog ispita studirao na Muzičkoj akademiji orgulje (F. Dugan st.) i glasovir (S. Stančić). Diplomirao je orgulje 1936, glasovir 1937, osvojivši nagradu HGZ. Iako se zaposlio, studirao dalje na Medicinskom fakultetu, gdje je promaknut 1944. Posvetivši se najprije glazbi, bio je 1938–45. profesor orgulja i glasovira na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Istodobno je razvio djelatnost crkvenog i koncertnog orguljaša, pijanista i komornog glazbenika. Bio je desetljećima orguljaš crkve Sv. Marka, a djelovao je i kao zborovođa Oratorijskog zbora Sv. Marka i Hrvatskoga pjevačkog društva »Jablan« (1939–43). Najveći ugled stekao je kao orguljski virtuoz. Prvi je samostalni koncert održao već 1925. u zagrebačkoj prvostolnici. Otada je priređivao koncerte u Hrvatskoj (Zagreb, Karlovac, Varaždin, Čakovec, Osijek, Nova Gradiška, Trogir), Sloveniji (Ljubljana, Maribor, Ptuj) i u Bosni (Banja Luka). Ostvario je opsežan repertoar orguljske glazbe od J. S. Bacha do suvremenih skladatelja, promičući osobito djela hrvatskih autora (F. Lučić, K. Odak, M. Cipra), dijelom njemu posvećenih. U osvrtima na njegove orguljske koncerte kritičari su isticali briljantnu tehniku, umjetnički dotjeranu registraciju i interpretacijsku izražajnost. Kao najautentičniji tumač orguljskih skladba F. Dugana st. snimio je 1977. na LP ploči izbor njegovih skladba, a s M. Jerbićem djelo J. Slavenskog Sonata religiosa u obradbi za violončelo i orgulje. Kao pijanist također je zarana počeo nastupati (1926), a poslije koncertirao solistički i u emisijama Radio-Zagreba, no više je nastupao kao pratilac pjevača (Liga Doroghy, Majda Lovše, V. Richter), instrumentalnih solista te član komornih sastava (trio Dugan, Lj. Dobrony, M. Šimunić). S violinistom Z. Topolskim snimio je također LP ploču. Glazbenim djelatnostima nastavio i kao liječnik, nastupajući kao orguljaš i pijanist. Također je u okviru Zbora liječnika Hrvatske organizirao komorne sastave (glasovirski trio, kvartet, komorno-vokalni sastav) i koncerte. Ostavio je i jednu skladbu – Misu za troglasni ženski zbor i sopran solo. — Liječničkom zvanju posvetio se po završetku rata. God. 1945. dobio je otkaz na položaju profesora Muzičke akademije te je mobiliziran i kao vojni liječnik službuje u Karlovcu, zatim u Bosni. Od 1947. do umirovljenja 1979. radio je pri Odjelu za urologiju Kliničke bolnice »Dr. Mladen Stojanović« u Zagrebu (danas Bolnica »Sestre milosrdnice«). Nakon što je 1951. specijalizirao urologiju, postao je voditelj kirurgije na urološkom odjelu, a 1968–79. primarijus i zamjenik voditelja Klinike za urologiju. Područja su njegova proučavanja kamenci bubrega, mokraćovoda i mokraćnog mjehura, a posebno derivacija mokraće pri zastojnoj uropatiji. Radove iz područja urologije objavio u časopisima British Journal of Radiology, London (1955), Saopćenja »Pliva« (1960), Acta Chirurgica Iugoslavica (1962), Zbornik X kongresa kirurga Jugoslavije (1962), Zbornik II kongresa urologa Jugoslavije (1968) i Zbornik IV kongresa urologa Jugoslavije (1974). Od 1970. član je Société Internationale d’Urologie.
LIT.: Ž. Hirschler (-žh-): Čedomil Dugan, Ein 10-jähriger Orgelkünstler. Der Morgen, 3(1925) 676, str. 6. — L. Šafranek Kavić: Duhovni koncert Čedomila Dugana. Obzor, 66(1925) 312, str. 2. — B. Ivakić: Duhovni koncert. Hrvatska revija, 7(1934) 9, str. 502. — J. Andreis: Koncert Čedomila Dugana. Spremnost, 2(1943) 69, str. 12. — V. Ciprin: Koncert na orguljama u prvostolnoj crkvi. Hrvatski narod, 5(1943) 757, str. 5. — A. Dobronić: Ljudevit Dobrony i Čedomil Dugan. Gospodarstvo, 3(1943) 69, str. 6. — Isti: Čedomil Dugan: Koncert na orguljama. Ibid., 132, str. 6. — B. Širola (Š.): Orguljaški koncert prof. Čedomila Dugana. Nova Hrvatska, 3(1943) 139, str. 11. — A. Vidaković: Čedomil Dugan. Sv. Cecilija, 37(1943) 4/5, str. 159–160. — V. Boić: Zagrebački liječnici i glazba. Saopćenja »Pliva«, 6(1963) 1, str. 60–64. — Isti: Liječnici i glazba u Hrvatskoj. Liječnički vjesnik, 96(1974) 2, str. 82–91. — J. Martinčević: Izvrsni amateri. Vjesnik, 35(1974) 12. VI, str. 11. — J. S. Golenić: Čedomil Dugan izvodi djela za orgulje Franje Dugana st. Sv. Cecilija, 48(1978) 1, str. 31. — (Zl): Katedralne orgulje na novoj ploči (Dugan otac i sin). Glas Koncila, 17(1978) 10, str. 17. — J. Martinčević-Lipovčan: Zlatko Topolski, violina. Čedomil Dugan, klavir. Jugoton Fonoars LSY–66052 (omotnica ploče). — V. Boić: Obitelj Dugan i glazba. Sveta Cecilija, 50(1980) 3, str. 66; 4, str. 92. — Z. Ivanković: Čedomil Dugan. Ibid., str. 45–46. — J. Korpar (J. K.): In memoriam. Čedomil Dugan. Ibid., 59(1989) 2, str. 38.
Višnja Manasteriotti (1993)
