DUPLANČIĆ, Boris, arhitekt (Split, 1. II. 1942). U Zagrebu završio gimnaziju 1960. te diplomirao na Arhitektonskom fakultetu 1966 (M. Kauzlarić). Radio u projektnome birou »Žerjavić« 1968–88 (direktor od 1980) i u birou »Projekting« 1988–90, kada osniva poduzeće za projektiranje »Duplančić«. Glavno je područje njegova djelovanja stambena arhitektura: u Zagrebu stambeni toranj »Ružmarinka« (1972), zgrade u ul. Nad lipom (1977), na Peščenici (1985), u Mandaličinoj ul. (1986), Ilici (1987), na Vrbiku (1990), zgrade u Dugom Selu (1981) i Zelini (1982); potom servisni objekti: Auto-servis u Novoj Gradiški (1969), radionice, poslovni prostor i skladište poduzeća »Rukotvorine« u Zagrebu (1975) te ljevaonica »Strojar« u Gornjoj Bistri (1983); oblikovanje interijera: »Samoborska pivnica« u Samoboru (1978) i »Krapinska pivnica« u Krapini (1979), ekspoziture »Ljubljanske banke« na Zagrebačkom velesajmu (1987) i u Petrinji (1988); dječje ustanove: dječji vrtić u Wellerovu vrtu (1980) i rekonstrukcija Centra za smještaj djece u porodice u Nazorovoj ul. (1980) u Zagrebu. Autor je djelomično realizirana turističkog naselja »Bili brig« u Lovištu na Pelješcu (1988). Sudjelovao je na arhitektonskim natječajima u Zagrebu za centar naselja Ravnice (1973, II. nagrada) i Dugave (1977, II. nagrada) te za stambeno-poslovnu zgradu u Ilici (1989, I. nagrada).
LIT.: I. Crnković: Stambeni toranj na Ružmarinki. Čovjek i prostor, 21(1974) 250, str. 18. — Ž. Čorak: O vrtiću u vrtu. Arhitektura, 35(1981) 178/179, str. 85–86. — E. Šmit: Dva koraka naprijed, jedan korak natrag. Čovjek i prostor, 37(1990) 447, str. 12
Josipa Milas-Matutinović (1993)
