DURAKBEGOVIĆ (Duraković), begovska obitelj, posjednici Vrane u XVII. st., potomci Durak-bega, sina krčkog i ličkog sandžak-bega i zaima vranskog Halil-bega iz begovske obitelji → MEMIBEGOVIĆ, posjednikâ Đakova za turske vladavine u Slavoniji. Halil-bega u domaćoj historiografiji nazivaju pogrešno i Durakbegović. Durak-beg je 1639. bio vranski kapetan. Pred početak kandijskog rata (1645–69) sa svojim ocem ugrožava od oko 1641. u manjim ratničkim pohodima posjede mletačkih podanika, koji su graničili s obiteljskim feudom (zijametom) Halil- -bega i Durak-bega uz granice zadarskog i šibenskog područja (posebno u okolici Biograda na moru i Svetog Filip-Jakova). God. 1644. boravio je Durak-beg dva puta u Carigradu; prvi put pozvao ga je njegov zaštitnik silahdar Jusuf-paša Mašković, rodom iz Vrane, koji ga je preporučio sultanu, a drugi je put došao da sultanu podnese žalbe protiv Mlečana. Iste godine povjerio je Jusuf-paša Durak-begu izgradnju hana u Vrani i predao mu potrebna novčana sredstva (zgrada hana sačuvana je do današnjeg vremena, nasuprot ruševinama vranske utvrde). Uz oca sudjeluje i u prvim vojnim pohodima Turaka u Dalmaciji na početku kandijskog rata. God. 1646. sudjeluje u neuspjelom turskom pokušaju osvajanja Vodica kraj Šibenika, a nakon što je turska vojska 3. VII. osvojila Novigrad kraj Zadra, postavljen je za njegova zapovjednika. Providur konjaništva Marc’Antonio Pisani krenuo je 14. III. 1647. s vojskom iz Zadra da osvoji Zemunik, u kojem su se nalazili Halil-beg i Durak-beg. Ovaj je s manjom četom krenuo u susret mletačkoj vojsci, ali se poražen povukao u Zemunik. Pri ponovnom sukobu s Mlečanima 15. III. u blizini istoga mjesta poginuo je Durak-beg, a Halil-beg je, nakon mletačkog zauzimanja Zemunika, odveden u Veneciju i zatočen u tvrđavi u Bresci, gdje je umro nakon devet godina. Nedugo nakon Halil-begova utamničenja, pošao je jedan od njegovih unuka, sin Durak-bega, u Carigrad, gdje je optužio zapovjednika turske vojske koja je ratovala u Dalmaciji, bosanskog pašu Ibrahim-pašu Sivrića (Gabeljaka), da nije pružio valjan otpor Mlečanima koji su 1647. zauzeli posjed njegove obitelji Vranu (F. Divnić; nije naveo ime unuka). Sinovi Durak-bega spominju se 1660. kao sudionici pljačkaških pohoda Turaka na zadarskom području. Jedan od njih Muhamed-beg Durakbegovićbio je krčki i lički sandžak-beg (1657, 1671/ /72, 1675, 1678–82, 1685). U dokumentima je naveden kao Durac Bei, Durach bei, Durach Begouich, Muhamed Begh Durach Begouich. Nakon rata bio je 1670. među protivnicima mirovnih pregovora s Mlečanima, a na Porti je velikom veziru predao žalbe Jusuf-bega Filipovića (Atlagića) i njegovih istomišljenika, koji su se žalili zbog mletačkog kršenja dogovorenih odredaba o razgraničenju u Dalmaciji. Iste su godine Muhamed-beg i njegov brat Hasan-beg (Assan Begh Duracbegovich) stekli ponovno feud Vranu i obnovili zapušteni i opustošeni posjed, naselje i utvrdu, dijelom i zakupnim ugovorima »s Biogradci i s Filipjanci i s Pakoštanci«, mletačkim podanicima, koji su za zakup begovske zemlje na turskom području davali »deseto od žita, graha i ostaloga, a od trsja deseto i peto, te kabanicu od finoga perangona od šest lakata«. Oba brata zauzeli su 1671. i posjede rogovske opatije na području Nadina. Zaslugom Muhamed-bega izbjegnut je 1677. veći sukob, nakon što su stanovnici Kotarâ (današnji Ravni kotari) napali i ubili više turskih podanika u Lici. Kao krčki i lički sandžak-beg on 1682. nastoji oko naseljivanja napuštenih sela na svom području i utvrđivanja Perušića. U rujnu iste godine on i brat mu Hasan-beg odlučili su ponovno doći u posjed Zemunika, koji je obitelj izgubila tijekom kandijskog rata. Hasan-beg, koji je došao u Zemunik sa svojim ljudima, poginuo je u sukobu s mletačkim podanicima, koji su se tamo nastanili, zakupivši tamošnje zemlje od bosanskog tefterdara (upravitelja financija). God. 1683. pridružio se Muhamed-beg sultanovu pohodu na Beč, a na početku morejskoga rata postavljen je 1684. za serdara vojske, koja je poslana u Dalmaciju da obuzda pobunjene Morlake i odvrati ih od prelaska na mletačko područje. Istodobno nastoji ponovno doći u posjed svoga feuda Vrane i istjerati Morlake, koji su ga zaposjeli 1683, nakon turskog neuspjeha kraj Beča, a članovi obitelji D. i ostali stanovnici napustili posjed. Muhamed-begova žena sklonila se u njegovu kulu u selu Plavno, a potom u Blagaj u Hercegovini. Muhamed-beg boravio je 1685. kao krčki i lički sandžak-beg u Kninu s nećakom Mehmedom, sinom Halil-bega; Mehmed se spominje i 1688. Muhamed-beg imao je kuću i u Livnu. Imena njegovih sinova nisu poznata, a poslije se Durakbegovići više ne spominju. Muhamed-begovu kulu u Plavnom dale su mletačke vlasti 1692. knezu Nikoli Piriću. Prema nekim piscima (L. Kos), potomci obitelji živjeli su u Bosni i sve do potkraj II. svjetskog rata nosili su naslov begova vranskih. Narodna pjesma spominje bega Vrančića i sedam Vrančića.
LIT.: Obitelj. — T. Smičiklas: Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, 1. Zagreb 1891, 112. — L. Jelić: Lički sandžakat i postanje mletačke krajine. Narodni koledar, 1898, str. 78–79, 85, 90–91, 100. — Isti: Povjesno-topografske crtice o biogradskom primorju. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 3(1898) str. 47–53. — S. Bašagić: Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini. Zagreb 1931, 34. — B. Desnica: Jusuf Mašković i njegov han u Vrani. Novo doba (Split), 20(1937) 24–26. XII, str. 15–16. — Isti: Istorija kotarskih uskoka, 1–2. Beograd 1950–1951. — I. Grgić: Opis Kliškog sandžaka s ove strane Velebita i Dinare iz godine 1572. Zadarska revija, 5(1956) 4, str. 255. — S. M. Traljić: Tursko-mletačko susjedstvo na zadarskoj krajini XVII. stoljeća. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 4–5(1958–59) str. 410–412, 417–418, 422–423. — Isti: Vrana pod turskom upravom. Ibid., 9(1962) str. 343–346, 350–357. — L. Kos: Prior vranski i njegove funkcije u našoj pravnoj povijesti. Ibid., 18(1971) str. 234. — S. M. Traljić: Vrana i njezini gospodari u doba turske vladavine. Ibid., str. 357–361, 367–375. — F. Divnić (Difnik): Povijest kandijskog rata u Dalmaciji. Split 1986. — M. Jačov: Le guerre Veneto-Turche del XVII secolo in Dalmazia. Atti e memorie della Società dalmata di storia patria (Venezia), 20(1991) str. 9–10, 15–17, 20, 26–27, 29–33, 48, 54, 132, 141, 149. — Durak-beg. — G. Novak: Mletačka uputstva i izvještaji, 7. Zagreb 1972. — Muhamed-beg. — Š. Jurić: Građa za bibliografiju Cetinske krajine do 1980. Zbornik Cetinske krajine, 3(1982) str. 153–154, 156.
Josip Vrandečić (1993)
