EĆIMOVIĆ, Andrija (Imoćanin), kulturni djelatnik (Imotski, u pol. XVII. st. — Našice, 17. II. 1725). Školovao se, vjerojatno, u nekom dalmatinskom samostanu Provincije Bosne Srebrene. Budući da je neko vrijeme bio profesor crkvenog prava u Budimu, može se zaključiti da je filozofsko-teološki studij završio negdje u Ugarskoj. Kao provincijal Bosne Srebrene (1708–11) saziva 1709. skupštinu provincije u Brodu, na kojoj se određuje da se nitko ne smije primiti u novicijat ako nije završio humanistički ili barem gramatički studij te da se u samostanima ne smije držati svjetovna mladež nesposobna za nauk ili u poodmakloj dobi. Na drugoj skupštini, održanoj u Velikoj 1710, određeno je da se samostani u Aradu i Lipi posude Bugarskoj provinciji na šest godina kako bi poslužili za odgoj njezina pomlatka. Kao provincijal dvaput je obišao Bosnu i Dalmaciju. Odlikovao se temeljitom naobrazbom, posebice pravnom (lector actualis canonum) i dobro se razumio u glazbu (cantor praeclarus).
LIT.: J. Jelenić: Kultura i bosanski franjevci, 1. Sarajevo 1912, 218, 236, 247. — J. Božitković: Kritički ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (1339–1735). Beograd 1935, 119–121. — D. Mandić: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 212–213. — F. E. Hoško: Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću. Kačić, 8(1976) str. 144–150.
Anto Slavko Kovačić (1998)
