EISENHUTH, Josip, violončelist i skladatelj (Zagreb, 26. III. 1844 — Zagreb, 9. III. 1896). Polazio 1853–63. glazbenu školu HGZ, gdje je učio violončelo u I. Oertla, teoriju i pjevanje u V. Lichteneggera. Još za školovanja i po završetku nastupao solistički na koncertima HGZ. God. 1867. odlazi u Beč za violončelista u orkestru 73. pješačke pukovnije Herzog von Württemberg. Vrativši se ubrzo u Zagreb postao je koralistom katedrale i članom kazališnog orkestra. Uz to je vodio od 1875. do kraja života novoosnovano Tipografsko pjevačko društvo »Sloga« koje je uzdigao do zamjerne umjetničke razine te 1874–88. Srpsko pjevačko društvo, a 1889–92. predavao je violončelo na školi HGZ. Nastupao je mnogo u raznovrsnim komornim sastavima, s bratom Gjurom u gudaćim kvartetima, Eisenhuthovom klavirnom triju i dr. Skladao je zbornu glazbu: Čekanje na brodara, Krasni sarafan, Vihor (nagrada Saveza hrvatskih pjevačkih društava), Zakletva barjaka, Zemni raj (tiskano u časopisu Gusle, 1892).
LIT.: N: (Na koncertu Narodnoga zemaljskog glazbenog zavoda u Zagrebu nastupili su M. Strozzi-Ružička i J. Eisenhuth). Naše gore list, 5(1865) 2, str. 15. — (Koncert za podupiranje siromašnih gimnazijalaca u Zagrebu). Agramer Zeitung, 48(1872) 93, str. 2–3. — Josef Eisenhuth. Agramer Tagblatt, 11(1896) 58, str. 5. — Josef Eisenhuth. Agramer Zeitung, 71(1896) 58, str. 3–4. — Josip Eisenhuth. Hrvatsko pravo, 1896, 107, str. 2–3. — A. Goglia: Učitelji violončela u Zagrebu i njihovi učenici muzičari. Sveta Cecilija, 27(1933) 3, str. 73–78.
Vjera Katalinić (1998)
