ERNUSZT, Žigmund

ERNUSZT, Žigmund (Ernusth, Sigismund), biskup, vrhovni blagajnik Kraljevine (? — ?, 1505). Brat hrvatskog bana Ivana. Studirao je na sveučilištima u Beču (1470) i Ferrari (1473). Potkraj iste godine (10. XII) imenovan je za pečujskoga biskupa (prema C. Eubelu bio je administrator biskupije; u dokumentima zabilježen kao biskup i izabrani biskup). Kralj Matija Korvin zabranio mu je, zbog nekih međusobnih nesporazuma, 3. IV. 1477. ubiranje desetine u Požeškoj županiji; to pravo stekao je ponovno nakon izmirenja s kraljem. Od 1476. spominju se brojni zemljišni sporovi u svezi s njim i njegovom obitelji. Tako se te godine vodi parnica protiv njega i njegove majke Katarine, zbog posjeda na daruvarskom području, koje je njegov pokojni otac 1474. oduzeo Ladislavu Nelipčiću i Petru Tereku. S Terekom se 1476. sporio i oko posjeda Mecchenyche u Križevačkoj županiji, 1478. s franjevcima iz koprivničkog samostana sv. Marije oko posjeda Mogyna, a 1479. zbog nekih šteta sa zagrebačkim biskupom O. Thuzom od Laka. Takvih je sporova bilo i poslije. Kao posjednik imao je trgovačke veze s Mletačkom Republikom trgujući stokom (I. Bojničić). Nakon smrti kralja Matije Korvina (1490) bio je među plemićima i biskupima koji su se priklonili Ivanišu Korvinu. Lipanjski sabor 1490. na polju Rakoš (Rákos), na kojem se birao novi kralj, napustio je s Ivanišom Korvinom. Izmaknuvši pristašama Vladislava II, koji su ih 4. VII. napali na polju Csontmezee u županiji Tolna, sklonili su se u Pečuh (Pécs). Zamjenik palatina, egerski biskup Urban Dóczi de Nagy-Lucsei, poslao je u Pečuh poslanika nudeći obojici pomirenje. Nakon proglašenja Vladislava II. hrvatsko-ugarskim kraljem (15. VII), vratio se u kolovozu s Ivanišom Korvinom u Budim i sudjelovao u svečanosti krunidbe 18. IX. u Stolnom Biogradu (Székesfehérvár). Kada je 17. XI. budući car Maksimilijan I. u pohodu na Ugarsku osvojio Stolni Biograd, poklonio mu se zajedno s bratom (zastupao ih je A. Bot od Bajne). Maksimilijan mu je obećao nadbiskupiju u Salzburgu. God. 1491. ponovno se pokorio kralju Vladislavu II, čiju je naklonost potom uživao (M. Istvánffy; kralj ga naziva »homo insigni prudentia et probitate«). God. 1494. imenovan je vrhovnim blagajnikom Kraljevine. Podatak da je iste godine (i ponovno s bratom 1502) bio hrvatski ban (Bojničić) nema potvrde u izvorima. Ivaniš Korvin dao mu je te godine rudnike bakra na području današnje Banske Bystrice u Slovačkoj, koji su i prije (do 1490), uz više tamošnjih zemljišnih posjeda, bili u njegovu vlasništvu (nasljedstvo od oca). U ožujku i na početku travnja 1495. boravio je kralj Vladislav II. u njegovu dvoru u Pečuhu. Iste godine bio je na zasjedanju sabora u Budimu, a 1496. sabor ga je zbog pronevjere državnog novca osudio na plaćanje globe od 40 0000 zlatnih florena. Tada je sastavio blagajnički izvještaj za 1494/95. Registrum omnium proventuum Regalium in hiis duobus infrascriptis annis per Reverendissimum Dominum Sigismundum Episcopum Quinqueecclesiensem Thesaurarium regie Majestatis in parata pecunia perceptorum: incipiendo ab ultima die Januarii anni Domini Millesimi Quadringentesimi Nonagesimi Quarti usque ad ultimum diem Anni ejusdem Millesimi Quadringentesimi Nonagesimi Quinti (rkp. Österreichische Nationalbibliothek, Codd. historiae prof. br. 487; objavio J. C. Engel). Izvještaj opseže više od tri stotine listova i izvor je za povijest novčarstva u Ugarskoj i hrvatskim zemljama u XV. st. God. 1498. optužio je Ivaniš Korvin njega i više drugih prelata i velikaša za nanošenje šteta (tužbu su predali Korvinovi zastupnici na saboru u Budimu te godine). Svi ti događaji nisu štetili njegovoj karijeri crkvenog dostojanstvenika (1497. postaje i prepošt cistercitske opatije u naselju Apátmorót u županiji Hont), a sačuvao je i naklonost kralja Vladislava II, koji 1504. daruje njemu i bratu više posjeda u Ugarskoj (u županijama Vas, Zala i Sopron). Za svoju biskupiju dao je u Veneciji tiskati liturgijske knjige (1499). Oporučno je ostavio kralju 10 000 talira za popravak utvrda u Beogradu i Šapcu (C. Wagner). Nema pouzdanih podataka o utemeljenosti sumnja njegova brata da je ubijen. Njegov kameni grb s natpisom iz 1488 (kula sa zidom i dvije zvijezde), koji se nalazio u kaštelu Đurđevcu, pohranjen je u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu; na njegovu je pečatu iz 1498. inačica grba (kula sa zidom, zvijezda i polumjesec).