FALOUT, Želimir, pjesnik, kritičar, esejist i dramski pisac (Nova Gradiška, 31. X. 1936 — Zagreb, 14. X. 1986). Studirao filozofiju i režiju u Zagrebu. Isprva je dramaturg na zagrebačkoj TV, zatim uređuje Studentski list (1958), časopis Razlog (1967–68) i tjednik Telegram (1971–73), potom je urednik u izdavačkom poduzeću »Naprijed« (1974–86). Pripadnik književnog naraštaja okupljena oko Razloga (1961–68) u kojemu se afirmirao prvenstveno kao pjesnik, rubni svjedok svoga doba i spontani glasnik filozofije »malodušnih«. Nastupio je kao pjesnik egzistencije, koji vjeruje u mogućnost ideala te u sklad jezika i vlastitog identiteta. Početnu fazu njegove poezije ispunjava rilkeovska strast tematiziranja pjesničke egzistencije i egzistencije uopće (Izgon). S gorčinom iskusivši raskol u svijetu, naraštaju i u samome sebi, počinje se oporbenjački postavljati prema svima. Svojoj generaciji zamjera da je iznevjerila mladenačke nazore, utonula u konformizam i duhovnu blaziranost. Pisanje mu je obračun s lažima i mitovima, sa svijetom bez identiteta (»Svijet je ispražnjen i slučajan, bez identiteta«, Romantični život). Ipak, F. ostaje vjeran istovjetnosti pojma i riječi, a poezija je za njega tek igra kojom se pobjeđuje tjeskoba. Stanje općeg rasapa prati govor grubih činjenica te vokabular lišen stilizacije, na momente veristički i sarkastičan (Isus koji nije mogao). F. na kraju postaje pjesnik katastrofizma (Apokalipsa) i nihilističke projekcije. Ironizira čovjekova tobožnja dostignuća, megalomansku pretencioznost i lažnu moć, te samo nastojanje da se domogne sreće, a na kraju ironizira i vlastitu nemoć te potrebu za osamom i tišinom. Smrt je u Falouta stalni motiv (»nada se žuri smrti«), posebno naglašen u zadnjoj njegovoj knjizi (Štrapac) gdje se očituje zamor i rezignacija (»više tu nema smisla pjevati«). Objavio je više književnih i kazališnih eseja i kritika te filozofskih glosa po časopisima i listovima u kojima su također egzistencijalna zebnja i gorčina življenja temeljni autorov stav. Izbor eseja objavljen je u poljskom prijevodu (Wrocław 1982). Dramom Mrlja (Prolog, 1969, br. 4) pokazao je sklonost političkom kazalištu, a autor je i radio-drame Komedija retorike.
DJELA: Izgon. Zagreb 1968. — Romantični život. Zagreb 1973. — Isus koji nije mogao. Zagreb 1976. — Štrik. Zagreb 1982. — Škatulja ili Privatna zbirka. Zagreb 1984. — Štrapac. Zagreb 1987.
LIT.: M. Rogošić: Fingirana skrovitost. Kamov, 19(1970) 6, str. 26. — J. Zuppa: Pitanje političkog kazališta. Kulturni radnik, 24(1971) 6, str. 60–71. — S. Mijović Kočan: Nacrt za sintezu (Suvremeno hrvatsko pjesništvo 1945–1980). Dometi, 13(1980) 6, str. 53–60. — B. Bošnjak: Ž. Falout. Republika, 39(1983) 7/8, str. 3. — I. Božičević: Ž. Falout, Štrik. Ibid., 10, str. 147. — A. Stamać: Ž. Falout (30. 10. 1936 — 13. 10. 1986.). Ibid., 42(1986) 11/12, str. 1386–1388. — I. Božičević: Zamor i odustajanje. Ž. Falout, Štrapac. Ibid., 43(1987) 11/12, str. 301–303. — N. Jurica: Trošenje života. Ž. Falout, Štrapac. Oko, 15(1987) 406, str. 20. — D. Jelčić: Periodizacija i naraštaji poslijeratnog hrvatskog pjesništva (u: Suvremeno hrvatsko pjesništvo, zbornik. Zagreb 1988, 11–35). — Z. Mrkonjić: Pjevati greškom. Željko Falout, Štrapac. Forum, 27(1988) 5/6, str. 532–533. — C. Milanja: Skica moguće tipologije poratnog hrvatskog pjesništva. Republika, 45(1989) 11/12, str. 22–45. — V. Brešić: Hrvatsko pjesništvo osamdesetih. Bibliografija (1980–1989), 1. Zrcalo, 1993, III/1–2.
Vinko Brešić (1998)
