FELLER, Miroslav

FELLER, Miroslav (Fritz), književnik i estetičar (Donja Stubica, 5. III. 1901 — Silba, 30. V. 1961). Sin Eugena Viktora, ljekarnika i poduzetnika. Školovao se u Zagrebu; prekinuo studij medicine. Dvadesetih je godina – kada mu pod pseudonimom izlazi prva zbirka pjesama, a u Beču, gdje boravi 1922–24, surađuje u listu Der Abend – u više navrata zatvaran i zadržavan u sanatoriju na promatranju. Potkraj 1928. u Zagrebu je osnovao Zavod za znanstveno proučavanje reklame i umjetničku reklamnu produkciju »Imago«, u kojem s grafičkim suradnicima (S. Glumac, B. Kocmut, Anka Krizmanić, V. Mirosavljević) razvija moderne tržišne vizualne komunikacije. Pokrenuo je i reklamne časopise Reklama 1929. u Zagrebu te Werbeberater 1930. u Berlinu. Zanimanje za reklamu zaokružio je psihoanalitički zasnovanom teorijskom knjigom Psycho-dynamik der Reklame (1932). Tridesetih se godina na istoj teorijskoj osnovi, psihoanalizi i marksizmu, u studijama bavi antisemitizmom (Antisemitismus) i variranjem Freuda (Das Unbehagen in der Zivilisation). Iz Švicarske 1932. odlazi u Sovjetski Savez, a do povratka u domovinu živi 1933–36. u Parizu. S nasljedstvom koje je tada dobio, na Mljetu, gdje se nastanio, potiče osnivanje ribarske zadruge. O tom iskustvu 1939. piše socijalni roman Don Quijote na otoku Mljetu koji je ostao u rukopisu. Talijanske okupacijske vlasti ga 1941. interniraju, prvo na Mamuli, potom u logoru Visco kraj Udina, 1943. se pridružuje slovenskim partizanima. Na poč. 1946. je uhićen, nakon što je bez uspjeha tražio izdavača te sam publicirao knjigu Teorija života, svijesti i spoznaje. U zatvoru u Beogradu je zadržan trinaest mjeseci, a 1949. upućen je na prisilni rad. Do kratkog preokreta dolazi kada je nakon članka Pisma Oskaru Daviču u Đilasovoj Novoj misli (1953) F. »zabljesnuo meteorski na našem kritičkom nebu« (D. Cvitan). Javljao se u vodećim glasilima, držao predavanja koja su pobuđivala »upravo fantastično zanimanje« (Z. Posavac), stekao sljedbenike i polemizirao. Pisao je o kazalištu, glazbi, slikarstvu, dječjoj umjetnosti, o satiri, u više navrata o Krleži. Nakon 1956. iznenada se povlači na Silbu, gdje gotovo zaboravljen umire. Fellerov osnovni poticaj uvijek je teorijski. Želi prodrijeti do biti (ili prauzroka) pojave, odrediti njezinu definiciju, a zatim tu definiciju razumjeti kao dio sustava. Prauzroke nerijetko otkriva u području biologije. Narav svojega rada (u uvodu u knjigu Psycho-dynamik der Reklame) opisuje ovako: »Put me je od istraživanja umjetnosti poveo preko psihologije do psihoanalize, masovne psihologije, kulturne filozofije. Od tuda dalje preko etnologije u dubine antropologije.« S. Lasić detektira u njegovim tekstovima obrise »teorije ljudskog ponašanja uopće« (1993). Blisko mu je prepoznavati nužnosti (povijesne, psihoanalitičke, biološke provenijencije). Svoju esencijalističku motivaciju voli socijalno ambijentirati (spominje »teme dana«, neposredne poticaje, suradnike i sugovornike, tekstovi često imaju posvete). Sklon je gnomskim, drastično formuliranim ocjenama osoba, bilo pozitivnima (K. Kraus, J. Offenbach), bilo negativnima (M. Reinhardt, G. B. Shaw). Objavljivao je u časopisima i listovima Piedestal, Der Abend, Vijenac, Zenit (Beograd), Novi list, Reklama, Werbeberater, Nova misao, Republika, Vjesnik, Vjesnik u srijedu, Narodni list, Naprijed, Krugovi, Globus, Mogućnosti, Teatar, Život. Prema vlastitim i neprovjerenim navodima, objavio je kao samostalna izdanja još nekoliko studija (Zur Farbentheorie, Berlin 1932, Der Fall Matuschka, Beč 1934. i dr.). Rukopisna ostavština čuva se u obiteljskom posjedu.