FESTINI, Mario

FESTINI, Mario, talijanist (Rijeka, 10. V. 1924 — Zadar, 26. VII. 1989). Gimnaziju završio u Sušaku 1942, romanistiku studirao na Filozofskom fakultetu u Zadru 1946–49, a diplomirao u Zagrebu 1950. Od 1951. do 1958. profesor na Talijanskoj gimnaziji u Puli, zatim asistent, od 1965. docent, od 1971. izvanredni, od 1976. redoviti profesor talijanske književnosti na zadarskom Filozofskom fakultetu. Doktorsku disertaciju Stvarnost i poezija u djelima Ignazija Silonea obranio u Zagrebu 1965. Bio je član više znanstvenih i stručnih, pretežito talijanističkih društava. — Od 1959. pisao znanstvene rasprave, studije i članke te objavljivao u Radovima Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadarskoj reviji, Riječkoj reviji, Izrazu, Stvaranju, Delu i dr.; sažetak doktorske disertacije tiskao u talijanskom časopisu Abruzzo (Rim 1969). Njegova znanstvena istraživanja obuhvaćaju četiri tematske cjeline: najviše radova posvetio je monografskoj i problemskoj obradbi talijanskih književnika, od Dantea i F. Petrarke do I. Sveva, G. Ungarettija i G. Tomasija di Lampeduse. Objavio je više književnoteorijskih studija, posebno iz područja stilistike i metrike: Uvod u književnu kritiku A. Gramscija, Podrijetlo i domet Croceovih stilističkih dilema (Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 1963/64, 1965). Bavio se i nekim gramatičkim temama, a proučavao je i komparativne veze s talijanskom književnošću i kulturom: Drnišanka u suvremenom talijanskom romanu (Zadarska revija, 1960), Leopardijeva beskonačnost u hrvatskim i srpskim prijevodima (Izraz, 1970), Talijanski prepjevi Vladimira Nazora (Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 1975/76). Njegova pedagoška djelatnost, upotpunjena znanstvenoistraživačkim radom, pridonijela je razvitku hrvatske talijanistike.