FIO, Dinko, dirigent, skladatelj i melograf (Blato na Korčuli, 28. IV. 1924). U Dubrovniku završio 1942. Učiteljsku školu na kojoj ga je glazbene predmete poučavao I. Prišlin. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao solo-pjevanje u L. Vrbanića, diplomirao 1961. Predavao glazbeni odgoj u gimnazijama u Mostaru (1945–47), Beogradu (1947–48) te u Zagrebu na II. muškoj gimnaziji (1954–56), potom na osmogodišnjoj školi Volovčica II (1956–61) na kojoj je organizirao i vodio dječji zbor. God. 1961–75. dirigent Dječjeg zbora RTV Zagreb, 1975–80. glazbeni rukovoditelj i dirigent u Ansamblu narodnih plesova i pjesama Hrvatske »Lado«. Uz to vodio mnoge amaterske pjevačke zborove, »Pavao Markovac«, »Ivan Filipović«, »Ivan Goran Kovačić« (1970–74) i dr. Predavao na zagrebačkim muzičkim školama »Vatroslav Lisinski« (1968–69) i »Pavao Markovac« (1970–73) te metodiku zbornog pjevanja (1980–81) na Muzičkoj akademiji. God. 1980. umirovljen. Otad vodi dalmatinske klape »Ošjak« (Vela Luka), »Kumpanija« i »Studenac« (Blato), »Crnomiri« (Čara) i »Nostalgija« (Zagreb). Stekao ugled vrsnoga zborskog dirigenta, postigavši osobite uspjehe s Dječjim zborom RTV Zagreb s kojim je održao brojne koncerte u zemlji i inozemstvu te osvojio niz nagrada (prva nagrada na Međunarodnom festivalu u Lilleu, 1962; Nagrada grada Zagreba, 1965). Sa zborom »Ivan Goran Kovačić« sudjelovao 1974. na Međunarodnom festivalu studentskih pjevačkih zborova u New Yorku i održao više koncerata u SAD. S klapom »Ošjak« gostovao u Amsterdamu (1981) i Berlinu (1987). Skladao oko 100 vokalnih skladba za muške, mješovite i dječje zborove te za klape. Za tekstove je uzimao pjesme dalmatinskih pjesnika (Š. Vučetić, Vesna Parun, P. Ljubić, Lucija Rudan, Ivo Cetinić, I. Oreb) te vlastite stihove pa su mu skladbe nadahnute južnjačkim podnebljem, a u glazbenom tkivu prožete melodijskim i harmonijskim elementima narodne glazbe, poglavito otočja. Često izvođene, snimane na ploče i kasete, mnoge su u verzijama za klape osvojile nagrade na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, posebice Kampaneli I (1983), Svitla noć (1984), Kaleb (1985), Bilo cviće omendula (1986), Naši škoji i Ča se to radi (1987), Nevera (1988), Mojoj pokojnoj materi (1990) i Žorna (1992). Skladao i 6 pučkih misa među kojima su Dalmatinska pučka misa (1979) i Pučka misa utjehe (1980) te glazbu za folklorne plesne koreografije. Bavi se skupljanjem i zapisivanjem narodnih napjeva iz južne Hrvatske, posebno s otočja pa je objavio nekoliko knjiga zapisaka i obradaba.
DJELA (tiskana): Dalmatinske pjesme s otoka Hvara i Korčule. Zagreb 1956, 1959². — Pjesme s otoka srednje Dalmacije. Zagreb 1961. — Dalmatinske pjesme II. Zagreb 1964. — Dalmatinske pjesme. Zagreb 1972. — Dječji zborovi, izabrana djela, 1–3. Zagreb 1972. — Pivaju naši škoji, skladbe za muške zborove ili klape (i verzija za mješovite zborove). Zagreb 1987. — Izvorne dalmatinske pjesme. Zagreb 1995.
LIT.: J. Fiamengo: Pjesma od srca. Slobodna Dalmacija, 47(1989) 30. VII, str. 7. — Ž. R.: Meštar dalmatinske pisme. Ibid. — P. Z. Blajić: Nostalgični akordi. Ibid., 48(1990) 23. VII, str. 13. — N. Buble: Maestro Dinko Fio. Biografija. Zagreb 1995. — A. Tomašek: Izvorne dalmatinske pjesme. Hrvatsko slovo, 1(1995) 29. XII, str. 23.
Ivona Ajanović-Malinar (1998)
