FISCHER, Ignjat, arhitekt (Zagreb, 18. VI. 1870 — Zagreb, 19. I. 1948). Studirao arhitekturu u Beču i Pragu. Zajedno s A. Hrubyjem potkraj 1890-ih vodi građevno-tehnički biro u Zagrebu. Kasnije je samostalno vodio veliki arhitektonski biro, u kojem je projektirano 40-ak stambenih i poslovnih zgrada te tvorničkih hala. Od kraja XIX. st. do I. svjetskog rata dosljedno zastupa secesiju i u tom stilu projektira građevine kojima je dao znatan prinos zagrebačkoj arhitekturi toga vremena: palača Rado na Strossmayerovu trgu, kbr. 7 (1898), sanatorij (danas Klinika za dječje bolesti) u Klaićevoj ul., kbr. 16 (1908), zgrade dekanata i zavoda za patologiju Medicinskog fakulteta na Šalati (1911–12) i kino »Apollo« (danas kazalište »Kerempuh«) u Ilici, kbr. 31 (1911). God. 1911–12. po njegovu je projektu uređen sjeverni dio Sveučilišnog trga (danas Trg maršala Tita). Nakon rata gradi isprva u oblicima monumentalnog historicizma. Potkraj 1920-ih napušta tradicijske sheme i projektira građevine pojednostavljenih pročelja. Na to u znatnoj mjeri utječu modernizmu usmjereni mlađi arhitekti, zaposleni u njegovu birou (B. Auer, F. Cota, Z. Dumengjić, M. Kovačević, Z. Vrkljan) kao i primjena tada već ustaljene tehnologije gradnje armiranim betonom. God. 1920. izveo je zgradu Narodne šumske industrije (Mažuranićev trg, kbr. 5) u monumentalnome neoklasičnom slogu, a 1922–25. palaču Gradske štedionice na Trgu bana J. Jelačića, kojoj je unutrašnjost uredio u duhu neosecesije i neoklasicizma. Palača je 1931. proširena, a u prizemnom je dijelu F. u suradnji s M. Kovačevićem uredio interijer Gradske kavane, prvi javni prostor u Zagrebu ostvaren u duhu međunarodnog modernizma. U kasnijem djelovanju prepušta stvaralačku inicijativu mlađim suradnicima, koji na temelju njegovih rješenja ili samostalno projektiraju zgrade na način blizak modernističkom prostornom i estetskom konceptu. Prijelomno značenje u tom smislu ima zgrada Međunarodne banke u Martićevoj ul., kbr. 11 (1928, arhitekt Z. Vrkljan) i zgrada Aleksander–Domac u Dežmanovu prolazu, kbr. 1–3 i 2–4 (1926–29, arhitekt Z. Vrkljan), a među ostalima važne su ugaona zgrada Baum u Jurišićevoj ul., kbr. 30 (1925–28, arhitekt B. Auer), ugaona zgrada Deutsch u Preradovićevoj ul., kbr. 5 (1928–29, arhitekt M. Kovačević) te zgrade Arko–Hercog na Dolcu, kbr. 9 (1929–31, arhitekt Z. Vrkljan) i Hercog u ul. Pod zidom, kbr. 6 (1931, arhitektica Z. Dumengjić). Fischerov je arhitektonski biro uvelike omogućio afirmaciju modernističkih ideja u vrijeme intenzivnoga građenja u Zagrebu 1920-ih i 1930-ih.
LIT.: Ing. B.: Gradnja burzovne zgrade u Zagrebu. Tehnički list, 3(1921) 12, str. 141–142. — V. Potočnjak: Arhitektura u Hrvatskoj 1888–1938. Građevinski vjesnik, 8(1939) 4/5, str. 51, 53. — T. Premerl: Hrvatska moderna arhitektura između dva rata – nova tradicija. Zagreb 1990². — F. Vukić: Zvonimir Vrkljan – arhitektonski standard industrijske epohe (razgovor). Čovjek i prostor, 40(1993) 7/12, str. 18–22. — A. Laslo: Arhitektura modernog građanskog Zagreba. Život umjetnosti, 30(1995) 56/57, str. 63. — Z. Vrkljan: Sjećanja. Zagreb 1995, 39–41. — S. Knežević: Zagrebačka zelena potkova. Zagreb 1996.
Feđa Vukić (1998)
