FOGAR, Alojzije, biskup (Pevma kraj Gorice/Gorizia, 27. I. 1882 — Rim, 26. VIII. 1971). Gimnaziju završio 1903. u Meranu, a kao gojenac međunarodnog isusovačkog zavoda Canisianuma bogoslovlje 1907. u Innsbrucku, gdje je 1917. doktorirao. Nakon svećeničkog ređenja, nastavio je studij na rimskoj Gregorijani 1907–08. God. 1908. imenovan je glavnim prefektom malog sjemeništa, 1910. katehetom na višoj njemačkoj gimnaziji i profesorom dogmatike u Gorici. Nakon boravka u Ljubljani 1915–17, bio je imenovan osobnim tajnikom goričkog nadbiskupa te profesorom crkvene povijesti i duhovnikom u bogoslovskom sjemeništu. God. 1923. papa Pio XI. imenovao ga je tršćansko-koparskim biskupom; ustoličen je iduće godine i biskupovao do 1936. Djelujući u doba uspona fašizma, sustavnog potiskivanja ne-Talijana i nasilna potalijančivanja Hrvata i Slovenaca, F. se usredotočio na vjersku obnovu i miran suživot Hrvata, Slovenaca i Talijana. Širio je Katoličku akciju, karitativnu djelatnost, poticao obuku materinskog jezika hrvatskih i slovenskih kandidata za sjemenište, obnovio tršćansku katedralu i osnovao više župa. Suprotstavljajući se fašizmu i državnom totalitarizmu, branio je prava hrvatskog i slovenskog pučanstva pred mjesnim, pokrajinskim i središnjim oblastima, prosvjedovao, opominjao i osuđivao nasilja nad netalijanskim svećenicima i vjernicima. Sudjelovao je na biskupskoj konferenciji Goričke nadbiskupije, koja je 1928. uputila predsjedniku vlade B. Mussoliniju spomenicu zahtijevajući slobodnu upotrebu materinskog jezika u bogoslužju i u vjerskoj pouci djece, slobodno širenje Katoličke akcije, katoličkih društava i tiska, te išao 1929–31. i 1936. u prosvjedne audijencije u pape, Mussolinija, kome je 1932. uputio i opsežnu spomenicu, i ministra unutrašnjih poslova. Fogara su fašisti napadali u tisku, šikanirali, stavili pod pasku, dok najposlije nisu uspjeli da bude maknut s biskupskog položaja. On je zatim u Rimu obnašao različite službe, brinući se i dalje za netalijanske manjine u Julijskoj krajini i južnom Tirolu.
LIT.: Folium dioecesanum Tergestino-Justinopolitanum. Trieste 1924–1936. — D. Klen: Neki dokumenti o svećenstvu u Istri. Zagreb 1955, 72–88. — B. Milanović: Hrvatski narodni preporod u Istri, 2. Pazin 1973, 536–544. — Isti: Moje uspomene. Pazin 1976, 93–99. — Primorski slovenski biografski leksikon, 4. Gorica 1977, 373–376. — L. Jurca: Moja leta v Istri pod fašizmom. Ljubljana 1978, 37, passim. — G. Fornasir: Un vescovo scomodo in epoca fascista a Trieste. Trieste (1980). — P. Zovatto: Ricerche storico-religiose su Trieste. Trieste 1984, 5–171. — T. Simčič: Jakob Ukmar. Gorica 1986, passim. — P. Zovatto: Cattolici e cattolicesimo in Istria tra 800 e 900. Istria religiosa. Trieste 1989, 7–65. — F. Semi: Istria e Dalmazia. Uomini e tempi, 1. (Bologna) 1991, 517. — B. Milanović: Istra u dvadesetom stoljeću, 1. Pazin 1992, 261–276. — A. Rebula: Jakov Ukmar. Pordenone 1992, 26–112.
Ivan Grah (1998)
