FORENBACHER, Aurel, botaničar i liječnik (Zagreb, 13. V. 1882 — Zagreb, 18. IX. 1972). U Zagrebu završio gimnaziju 1900. i 1904. studij u matematičko-prirodoslovnom odjelu pri Mudroslovnom fakultetu. Još kao student, 1902/03. i 1903/04, bio je izabran za pomoćnika A. Heinza, predstojnika Botaničko-fiziološkog zavoda. Doktorirao je 1905. tezom Fužinski kraj u fitogeografskom pogledu. God. 1904–05. učiteljski je kandidat, potom je promaknut u namjesnog učitelja i istodobno imenovan pravim učiteljem u realnoj gimnaziji u Zagrebu. God. 1910. promaknut je u pristava (asistenta) u Botaničko-fiziološkom zavodu pri Mudroslovnom fakultetu i izabran za profesora realne gimnazije. Habilitirao se 1913. za privatnog docenta, a istodobno je imenovan učiteljem na Šumarskoj akademiji u Zagrebu. Pri Botaničko-fiziološkom zavodu predavao je morfologiju bilja i citologiju, a držao je i biljno-morfološki konverzatorij (u prirodi) sve do kraja zimskog poljeća 1917. kada je zauvijek napustio Mudroslovni fakultet i sveučilišnu karijeru, a sljedeće godine i mjesto na Šumarskoj akademiji. Povod je bio kritički osvrt D. Hirca na njegova dva rada o florističkim istraživanjima u Dalmaciji, objavljena 1913. i 1914. U osvrtu je, pored utemeljenih primjedaba, bilo i prijepornih zbog uporabe različitih izvora podataka. Po napuštanju Sveučilišta F. 1917. upisuje medicinu na upravo otvorenom Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Da bi se mogao školovati, zaposlio se u Trgovačkoj akademiji i 1917–29. predavao prirodopis, zemljopis i higijenu. Nakon što je 1925. stekao zvanje liječnika, kraće se vrijeme bavio privatnom praksom, a potom je 1928. specijalizirao internu medicinu, ali se već 1930. ponovno vratio svom prijašnjem pozivu – školstvu, postavši ravnateljem Državne obrtne škole u Zagrebu. Godinu dana kasnije imenovan je ravnateljem upravo utemeljene Stanice za savjetovanje pri izboru zvanja, a od 1935. ravnatelj je Državne ženske učiteljske škole u Zagrebu i na toj dužnosti ostaje do umirovljenja 1940. Nakon II. svjetskog rata, zbog pomanjkanja liječnika, neko je vrijeme radio u područnoj poliklinici, gradskom Zavodu za socijalno osiguranje i područnom Crvenom križu. Tijekom rada u Botaničko-fiziološkom zavodu poduzeo je dva putovanja, kraće 1907. tijekom kojega je posjetio botaničke vrtove u Beču, Budimpešti i Grazu te jednogodišnje studijsko putovanje 1911–12. tijekom kojega je obišao botaničke ustanove i botaničke vrtove pri više sveučilišta u Njemačkoj, Belgiji i Francuskoj. God. 1915. postao je pravi član Njemačkoga botaničkog društva u Berlinu. U svojim biljnozemljopisnim radovima obradio je biljni svijet Medvednice i zagrebačke okolice, fužinskoga kraja u Gorskom kotaru i otoka Lastova. U skladu sa zakonitostima širenja i rasprostranjenosti biljnog svijeta na Zemlji, analizirao je bilinstvo tih područja utvrdivši, u njegovu okviru, biljne formacije nastale na određenom prostoru kao rezultat razvitka biljnog svijeta tijekom geološke prošlosti, utjecaja podneblja i dugotrajnih izravnih i neizravnih djelovanja čovjeka. Među člancima s tog područja osobito se ističe njegov rad o sredozemnim elementima na Zagrebačkoj gori. Pratio je i zbivanja na području citologije i genetike, a bavio se i istraživanjem razvitka botanike u Hrvatskoj. Objelodanio je gotovo 70 znanstvenih i stručnih radova te prikaza botaničkih publikacija u časopisima: Hrvatski planinar (1902), Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga (prirodoslovnoga) družtva (1903–04, 1908–14), Narodne novine (1905), Nastavni vjesnik (1905–06), Naše doba (1905), Rad JAZU (1908, 1911, 1913–14), Berichte der Deutschen botanischen Gesellschaft (Berlin 1911), Priroda (1915, 1932), Nastavnik (Beograd 1916), Hrvatski trgovački list (1919), Liječnički vjesnik (1929, 1930, 1935), Jugoslavenska samouprava (1932), Jugoslavenska narodna privreda (1932), Privredna revija (1932), Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva (Beograd 1938–39), Hrvatska privreda (1938), Vjestnik rada (1943). Za svoje kratke sveučilišne karijere dao je vrijedan prinos razvitku botanike, posebice fitosociologije, u Hrvatskoj.
LIT.: S. Ratković: Forenbacher, A., Die Chondriosomen als Chromatophorenbildner. Nastavni vjesnik, 20(1912) 8, str. 634–635. — V. Siffer: Erfolg eines kroatischen Naturforschers im Ausland. Agramer Tagblatt, 27(1912) 102, str. 5. — V. Vouk: Forenbacher, A., Die Chondriosomen als Chromatophorenbildner. Glasnik Hrvatskoga prirodoslovnoga društva, 24(1912) 2/3, str. 191. — D. Hirc: Ispravci radnjama dra Aurela Forenbachera »Visianijevi prethodnici u Dalmaciji« i »Istorijski prijegled botaničkih istraživanja kraljevine Dalmacije od Visianija do danas«. Rad JAZU, 1914, 204, str. 171–181. — Obrtna škola u Zagrebu. Proslava 50-godišnjice. Jugoslavenski Lloyd, 24(1932) 206, str. 1–2. — V. Dugački: In memoriam: Prim. dr. Aurel Forenbacher. Liječnički vjesnik, 94(1972) 11, str. 581. — Spomenica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta 1874–1974. Zagreb 1974, 123, 155. — I. Šugar: Lujo Adamović – botaničar svjetskog glasa. Rovinjski obzor, 4(1995) 5(15), str. 20–21.
Ivan Šugar (1998)
