FRANJO IZ BERGAMA

traži dalje ...

FRANJO IZ BERGAMA (Franciscus de Bergamo), zlatar (prva pol. XV. st.). Spominje se u Dubrovniku, gdje je imao radionicu. Zajedno s majstorom Nikolom iz Firence obvezuje se 1417. da će za crkvu sv. Vlaha izraditi pozlaćenu i emajliranu srebrnu palu s osamnaest svetačkih likova, a 1418. izrađuju također dva srebrna anđela za samostan sv. Klare. Sljedeće godine prestaje raditi palu zbog spora s Nikolom, koji je dovršava sâm. Židovu Maravigli iz Leccea 1422. radi zlatno prstenje s draguljima, 1443. i 1448. spominje se kao svjedok i zastupnik dubrovačkih majstora, a 1444. nalazi se i u Splitu.

LIT.: J. Tadić: Jevreji u Dubrovniku do polovine XVII stoljeća. Sarajevo 1937, 29. — C. Fisković: Dubrovački zlatari od XIII do XVII stoljeća. Starohrvatska prosvjeta, S III (1949) 1, str. 207–208. — J. Tadić: Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII–XVI v., 1. Beograd 1952.
 
Lovorka Čoralić (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

FRANJO IZ BERGAMA. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 10.5.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/franjo-iz-bergama>.