FRANK, Andrija, pisac i pedagog (Trnava, 9. XI. 1841 — Badljevina, 22. VI. 1886). Nakon završena školovanja u đakovačkoj preparandiji, pomagao u učiteljevanju ocu, potom bio pučki učitelj u Petrovaradinu i Našicama te u Badljevini do 1873. kada je zbog političkog sukoba premješten u Neuzinu u Banatu. God. 1878. Badljevčani su ga vratili u svoje mjesto te se ondje osim pedagoškom djelatnošću bavio i promicanjem gospodarstva. Zauzimao se za tradicionalni pristup školi i protivio liberalnim zahtjevima da vjeronauk postane neobveznim predmetom, tvrdeći da znanost ne odgaja ljude u dobru, nego da to čini vjera. Odgoju i prosvjećivanju pridavao osobitu važnost na svim društvenim razinama, od pučke škole do visokih državnih institucija. Zauzimao se za modernizaciju seoskoga poljodjelskoga gospodarstva te izobrazbu školske omladine u tom smislu, pa mu je Zemaljska vlada povjerila strukovno uređenje vinogradarsko-voćarskih škola. Važnije pedagoške i gospodarske članke objavio je u Školskom prijatelju (1869), Hrvatskom učitelju (1878, 1882, 1884) i Narodnim novinama (1884). Okušao se i u književnome radu, ali su njegovi sastavci bez umjetničke vrijednosti. Novelu Na groblju tiskao je u Bunjevačkim i šokačkim novinama (1872) i poslije u Pučkim novinama (1880). Putopisi Trodnevni praznički izlet (Narod, 1873) i Moje praznikovanje (Narodne novine, 1879, 1883) pisani su s više dara i sa zanimljivim opažanjima kulturno-povijesnih, gospodarskih i demografskih prilika slavonskoga kraja. Jedno je vrijeme bio tajnik pakračke gospodarske podružnice. U Badljevini je utemeljio društvo za podupiranje siromašne školske mladeži i bio njegovim tajnikom.
LIT.: -ć: Andrija Frank (nekrolog). Narodne novine, 52(1886) 144, str. 4. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 7. Zagreb 1911.
Jure Šonje (1998)
