FURLANIĆ, Nikola (Furlani, Furlanich; Nicolo), skladatelj, dirigent i orguljaš (Labin, 26. IV. 1835 — Selca na Braču, 18. VII. 1905). Glazbenu naobrazbu stekao je u Glazbenom liceju u Trstu. Nakon završenog školovanja vraća se o. 1857. u Labin gdje djeluje do 1873. kao glazbeni ravnatelj i učitelj Filharmoničkog društva. God. 1873–85. dirigent je Gradske glazbe u Trstu, 1885–90. vodi Narodnu glazbu u Komiži s kojom nastupa 1886. u Visu, prigodom proslave 20. obljetnice Viške bitke, izvodeći vlastiti za tu prigodu skladani galop Viški boj. Oko 1890. dolazi u Velu Luku i postaje orguljaš župne crkve sv. Josipa te utemeljitelj (1891) i glazbeni ravnatelj crkvenoga pjevačkog zbora. Uz to je od 1893. prihvatio službu dirigenta i učitelja novoosnovane Velalučke glazbe, koja je uz instrumentalni duhački sastav uvela i obvezatno glazbeno školovanje mladeži. S njom je nastupao i u ostalim otočkim mjestima, Korčuli, Blatu, Čari i dr. God. 1903. dobiva mjesto orguljaša župne crkve te glazbenog ravnatelja i učitelja Hrvatske glazbe u Supetru na Braču gdje djeluje do smrti. Od njegova skladateljskog opusa sačuvano je petnaestak skladba u Arhivu župnog ureda u Veloj Luci, u knjižici naslovljenoj Libro di Nicolo Furlani. Skladao ih je za potrebe službe, odnosno za sastave koje je vodio pa su to uglavnom prigodna popularna djela: valcer Primavera (Trst 1864), Landler popular (Trst 1882), Marcia-polka (Trst 1885), Mazurka (Komiža 1886), koračnica Živila Komiža (1886), galop Viški boj (Komiža 1886), mazurka Zora (Komiža 1888), Pogrebni marš (Vela Luka 1893), koračnice Jedinstvo i Sokol (Vela Luka 1901). U knjižici su sačuvane i dvije mise, Messa in Fa a tre vocci... con accompagnamento di banda (Vela Luka 1898) i Messa a tre vocci per due tenori, basso con accompagnamento di organo (Supetar 1904), zatim himna Inno Viva il Sommo Pio per discanto, tenore, basso con accompagnamento di pianoforte (1874) i Tantum ergo per basso ed organo obligato, koji nema naznake autora niti postanka ali se pretpostavlja da je Furlanićevo djelo. U velolučkom Arhivu se, uz izvorne Furlanićeve skladbe, čuvaju i njegovom rukom prepisane ili obrađene partiture djela europskih skladatelja XIX. st. Zapravo su to preradbe za instrumentalni (duhački) sastav arija i ulomaka iz opera V. Bellinija, G. Rossinija, G. Verdija te prijepisi popularnih valcera, polka i koračnica J. Straussa st., njegovih sinova Johanna ml. i Eduarda pa F. Suppéa i drugih. F. ih je očito izvodio sa sastavima kojima je ravnao, pa taj repertoar svjedoči o njegovu nastojanju da u skučenim otočkim prilikama razvije glazbeni život. Izvorne Furlanićeve skladbe bile su često i rado izvođene pa su se neke održale na repertoarima do najnovijeg doba, posebice galop Viški boj te troglasna misa iz 1904.
LIT.: F. Oreb: Narodna glazba Vela Luka 1893–1983. Split 1983. — Isti: Nikola Furlani (1835–1905). Kačić, 21–22(1989–90) str. 159–167.
Franko Oreb (1998)
