GALAC, Đuro, pisac i novinar (Požega, 26. IV. 1858 — Zagreb, 5. III. 1890). Sin pisca i prevoditelja Dragutina. Gimnaziju završio u Požegi 1876, a pravo studirao u Zagrebu. Od početka 1889. do siječnja 1890. bio je urednik Obzora. Pisao je kazališne i književne prikaze, crtice, humoreske i pripovijesti te prevodio s ruskoga. Osamdesetih godina objavljivao je u Narodnim novinama, a Vienac je tiskao njegove oveće članke o I. S. Turgenjevu (1880), L. Vukeliću (1882) i Đ. Jakšiću (1885). Člankom O romanu. Odziv Jeniu Sisolskom (Hrvatska vila, 1884, 41, 42) pridružio se polemici oko naturalizma u hrvatskoj književnosti. Iako tekst nema znatnije poetološke vrijednosti, njime je G. polemički odgovorio na Kumičićevu studiju O romanu i nastupio kao oštar protivnik Zoline škole. Glasnik županije požeške iz Galčeve je ostavštine 1893. objelodanio proze Bieg u Segedin te Sunčeve elegije. Potpisivao se pseudonimom Valer.
LIT.: (Nekrolozi): Domaći prijatelj (Beograd), 1(1890) 9, str. 6; Obzor, 31(1890) 53, str. 2; Vienac, 22(1890) 10, str. 159. — F. Crnčić: Zdrave osnove hrvatskom romanu izgradili su sljedbenici dra Ante Starčevića. Novi list, 1(1941) 133, str. 3. — K. Nemec: Povijest hrvatskog romana od početaka do kraja 19. stoljeća. Zagreb 1994.
Vera Humski (1998)
