GIRARDI-KARŠULIN, Mihaela, filozof (Zagreb, 23. III. 1945). Kći kemičara M. Karšulina. U Zagrebu je 1964. završila klasičnu gimnaziju, 1970. diplomirala filozofiju i grčki jezik na Filozofskom fakultetu, gdje je 1987. doktorirala tezom Filozofska misao Frane Petrića. Od 1970. radi u Institutu za filozofiju u Zagrebu; od 1988. kao znanstveni suradnik i od 1991. kao viši znanstveni suradnik. Uz to je od 1994. predavač na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Proučava povijest hrvatske filozofije u europskom kontekstu. S težištem na promišljanju temeljnih problema renesansnog aristotelizma i peripatetizma, svoja analitičko-kritička tumačenja hrvatske filozofske baštine tematski i problematski usredotočila je na tumačenje filozofskog opusa Frane Petrića, Pavla Skalića i Matije Frkića. Znanstvene i stručne rasprave i članke objavljuje samostalno ili u suautorstvu u periodicima Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (1976, 1978–79, 1981, 1983–84, 1987, 1989–95), Filozofska istraživanja (1988, 1992, 1995–96), Studia historiae philosophiae Croaticae (1990, 1993), Synthesis philosophica (1990, 1993) i u nizu Hrestomatija filozofije (Filozofija renesanse. Zagreb 1996). Uredila je zbornik Studia historiae philosophiae Croaticae (1993, 2).
DJELA: Filozofska misao Frane Petrića. Zagreb 1988. — Hrvatski renesansni aristotelizam. Zagreb 1993. — Magnum miraculum – homo. Veliko čudo – čovjek (suautori E. Banić-Pajnić i M. Josipović). Zagreb 1995.
Ljerka Schiffler-Premec (1998)
