GLIGO, Vedran, klasični filolog i prevoditelj (Bol na Braču, 8. VIII. 1918 — Split, 12. I. 1994). Maturirao 1936. u Klasičnoj gimnaziji u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao 1940. klasičnu filologiju, a 1960. slavistiku. Predavao je kraće vrijeme u Bolu, nekoliko godina u Trogiru i Kninu, 1948–52. klasične jezike u splitskoj Klasičnoj gimnaziji. Od 1952. do umirovljenja 1992. predavao je hrvatski jezik, kulturu govorenja i pisanja te metodiku nastave, poslije i filmsku kulturu, na Višoj pedagoškoj školi u Splitu (od 1961. Pedagoška akademija, od 1978. Filozofski fakultet — Nastavnički studij Filozofskog fakulteta u Zadru). Kraćim člancima, osobito iz metodike, i prikazima javljao se u splitskom Školskom vjesniku (1957, 1960–61, 1968, 1973), Mogućnostima (1980, 1986), Iseljeničkom kalendaru (1986) i dr. Trajno je surađivao u koncipiranju i uređivanju Splitskoga književnoga kruga, bio glavnim urednikom Sabranih djela (Opera omnia) M. Marulića i suurednik godišnjaka Colloquia Maruliana (1–3). Glavni filološki rad razvio je na području hrvatskog latinizma. Ulomke iz djelâ L. Crijevića Tuberona, D. Benešića, L. Paskalića, I. Lučića, J. Ratkaja i M. P. Katančića preveo je za Matičino izdanje Hrvatskih latinista u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti (1–2, 1969–70). Potom je preveo Životopis Marka Marulića Splićanina F. Božićevića (1971) te nekoliko manjih latinskih i talijanskih tekstova (Frane Bulić, Split 1984). Najzaokruženije filološke i ujedno prevoditeljske radove ostvario je u knjigama Koriolan Cipiko, O Azijskom ratu (Split 1977) i Govori protiv Turaka (Split 1983). Druga od njih, koja sadržava 16 govora, među kojima su i dva pisma i jedna heksametarska pjesma, u rasponu od F. Marcella, B. Zane i I. Statilića do F. Frankapana i P. Cedulinija, kruna je Gligova filološkog rada. Izvrsno izvedene prijevode načinio je na temelju brižno prikupljenih latinskih tekstova, a popratio ih je izvornim uvodnim studijama, s vrlo mnogo nove građe i obilnim bilješkama uz tekstove. S H. Morovićem uredio je Legende i kronike (1977; tu je njegov prijevod Opisa otoka Brača D. Hrankovića), sudjelovao je u prevođenju Trogirskog statuta (s A. Cvitanićem i M. Berketom) i u odčitavanju i prevođenju latinskih dokumenata u Zlatnoj knjizi Splita (s Berketom). God. 1986. primio je Nagradu grada Splita.
LIT.: A. Mijatović: Govori protiv Turaka. Split 1983, priredio Vedran Gligo. Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 1984, 17, str. 232–233. — J. Fiamengo: Tradicija traje u sadašnjosti. Slobodna Dalmacija, 44(1986) 30. X, str. 11. — Isti: Tihi čovjek klasike. Ibid., 51(1994) 14. I, str. 18. — D. Šimundža: Lik profesora Vedrana Gliga. Mogućnosti, 41(1994) 1/3, str. 176–178. — I. Mimica: Nosio je u sebi svjetlo dobrote i znanja. Ibid., str. 179–183. — B. Lučin: Sjećanje na profesora. Ibid., str. 184–186. — V. Vratović: In memoriam – Vedran Gligo. Nuntius XII, Zagrabiae MCMXCIII (1994!), str. 18–19.
Vladimir Vratović (1998)
