GLIVAREC, Marija

traži dalje ...

GLIVAREC, Marija (Gljivarec), udana Weingärtner, pjevačica, alt (Varaždin, 24. I. 1874 — Zagreb, 1. II. 1926). Poučavali su je najprije varaždinski glazbenici I. E. Christoph, glasovir i njegova supruga Emilija, pjevanje. Nastavila učiti pjevanje u Zagrebu, gdje je u I. Zajca u školi HGZ 1894. položila završni ispit. Nastupa već kao učenica na varaždinskim koncertima i na produkcijama HGZ (1890–94). Nakon diplome angažirana je u zagrebačkoj Operi pod intendantom S. Miletićem i već u prosincu tumači ulogu Azucene u Trubaduru (G. Verdi). Kada je Opera 1902. ukinuta, postala je solisticom ljubljanske Opere do udaje 1904. U svojoj je desetogodišnjoj karijeri pjevala altovske i mezzosopranske uloge ističući se tamnoobojenim, gipkim glasom velika raspona i ujednačenih registara. Dala je znatan prinos stvaranju repertoara zagrebačke Opere sudjelujući u mnogim praizvedbama; pjevala je prva uloge Gemme i Dječaka u Zajčevim operama Armida (1896) i Primorka (1901), Klotilde u Porinu Lisinskoga (1897), Marice i Dore u Vilharovoj Smiljani (1897) i Ivanjskoj kraljici (1902), Majke i Stojane u operama V. Berse Cvijeta (1898) i Andrija Čubranović (1900). Bila je prvi hrvatski tumač Martinke (B. Smetana, Cjelov), Mary i Fricke (R. Wagner, Ukleti Holandez i Walküra), Olge i Grofice (P. I. Čajkovski, Evgenij Onjegin i Pikova dama), Magdalene (W. Kienzl, Braća), Fides (G. Meyerbeer, Prorok), Orsinija (G. Donizetti, Lucrezia Borgia), Fatime (C. M. Weber, Oberon), Niklausa (J. Offenbach, Hoffmannove priče), Margarete (F. A. Boieldieu, Bijela gospođa). Istaknula se i kreacijama Verdijevih likova, Amneris (Aida), Ulrice (Krabuljni ples), Maddalene (Rigoletto), Emilije (Otello), zatim Hedwige (G. Rossini, Wilhelm Tell), Gospođe Reich (O. Nicolai, Vesele žene Windsorske). Repertoar joj je obuhvaćao više od pedeset uloga, pretežito opernih i nekoliko operetnih. Nastupala je i kao koncertna, oratorijska pjevačica izvodeći altovske partije u oratoriju L. Perosija Uskrsnuće Lazarevo (na praizvedbi 1896), u Verdijevu Requiemu (1896), Zajčevu Stabat Mater (1897).

LIT.: B. Špišić (x.-y.): Operne predstave nar. zem. glazbenoga zavoda. Obzor, 35(1894) 126, str. 6. — M. Grlović (M. G.): Hrvatsko kazalište. Narodne novine, 63(1897) 251, str. 4. — Marija Glivarec. Živila Hrvatska, 8(1901) str. 43, 118. — S. Miletić: Hrvatsko glumište (1894–1899), 1–2. Zagreb 1904 (reprint 1978). — M. Barbieri: Hrvatski operni pjevači. Zagreb 1996.
 
Marija Barbieri (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GLIVAREC, Marija. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 22.5.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/glivarec-marija>.