GRÜNWALD-BELLAFUSA (Grünwald, Grünvald), plemićka obitelj u Zadru. Podrijetlom iz Pruske, gdje je 1661. Jakob Klinckhepeil (1627–1694) stekao nasljednu plemićku titulu i posjed Guben s pravom nošenja pridjevka von Grünwald po istoimenom imanju kraj Gubena. Obitelj se razgranala u druge dijelove Njemačke te u idućim stoljećima i u Italiju. U Zadru se od 1788. do o. 1802. spominje Henrik. Radio je u državnoj službi za prve austrijske uprave u Dalmaciji. U izvorima se navodi kao Grünvald, kojim će se prezimenom služiti drugi članovi obitelji u Zadru. Njegov je sin inženjer Hanibal (1803–1875). Nećak je zadarskoga lučkoga kapetana Marka Antuna Bellafuse, čije je posjede nakon njegove smrti 1824. stekla obitelj G. i od Namjesništva dobila dopuštenje služiti se prezimenom Grünwald-Bellafusa. Od 1829. do umirovljenja 1858. Hanibal je radio u državnoj službi. Vodio je građevinske radove u Skradinu, Kninu (gradnja zgrade općinske uprave), Dubrovniku i Cavtatu (ceste), Pagu (gradnja zatvora, skladišta soli), Rabu (općinsko groblje), gradnju crkvenih objekata u Zadru i okolici. God. 1843. bio je imenovan građevinskim crtačem u Splitu, 1847. premješten u Građevinski odsjek u Zadru i 1856. u Kotor. Iduće je godine zbog nekvalitetna unutarnjeg uređenja guvernerove palače u Zadru pozvan na odgovornost i umirovljen. Posjedovao je imanja u zadarskom predgrađu (kraj crkve Gospe maslinske), a kuću u Zadru iznajmljivao je zadarskom sjemeništu. Umro je u rodnoj Veroni. Od članova obitelji spominju se u prvoj pol. XIX. st. Katarina rođ. Budin, također nasljednica imanja M. A. Bellafuse, i 1863. Antonio. Podatci o zadarskim članovima obitelji nalaze se u DA u Zadru (fondovi Registratura, Intendenze, Miscellanea).
LIT.: C. G. F. Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, 49, tab. 33.
Lovorka Čoralić i Serđo Dokoza Nikpalj (2002)
