GRABAR, Biserka, klasični filolog, paleoslavist (Zagreb, 2. VI. 1932 — Zagreb, 29. VIII. 1986). U Zagrebu završila klasičnu gimnaziju 1951. i studij klasične filologije 1957. na Filozofskom fakultetu. Doktorirala 1965. tezom Apokrifi u hrvatskoglagoljskoj književnosti do 16. st. s osobitim obzirom na apokrifna Djela apostolska. Od 1960. zaposlena u Staroslavenskom institutu u Zagrebu, kojemu je od 1978. do kraja života ravnateljem. Radila je na institutskom Rječniku crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, najprije kao ekscerptor, potom kao glavni obrađivač, a od 1977. voditelj i glavni urednik, pa se pod njezinom redakcijom posmrtno objavljuju prvi sveščići (1–6, Zagreb 1991–96). Usporedno je proučavala i teme iz hrvatskoglagoljske srednjovjekovne književnosti: najčešće je istraživala najstarije slojeve, spomenike i tekstove koji su se neposredno naslanjali na ćirilometodsko i staroslavensko nasljeđe poniklo na grčko-bizantskim izvorima, ali je proučavala i prve hrvatske tekstove nastale na književnim vrelima zapadne, latinske Europe: hrvatskoglagoljske apokrife, hagiografske i legendarne tekstove, homiletske, biblijske i liturgijske spise. Slijedeći najbolje tradicije hrvatske glagoljske medievistike, posebice istraživanja V. Jagića, S. Ivšića i V. Štefanića, znatno je unaprijedila proučavanje hrvatske apokrifne književnosti. Posebno se bavila novozavjetnim apokrifima, najviše tekstovima izniklim na grčko-slavenskim izvorima iz staroslavenskog i crkvenoslavenskog razdoblja slavenskih književnosti, manje apokrifima nastalima prema latinskim predlošcima u kasnijem srednjovjekovlju. Vrsne tekstološke studije i kritička izdanja posvetila je apokrifnim Djelima apostolskim, a mnogo je istraživala i apokrifna evanđelja: Pseudo-Tomino evanđelje ili Tomino evanđelje djetinjstva, Protoevanđelje Jakovljevo, Pseudo-Matejevo evanđelje te Nikodemovo evanđelje, jedini slavenski apokrif preveden – u svojoj starijoj i duljoj redakciji – s latinskog predloška već u staroslavenskom razdoblju slavenskih književnosti, najvjerojatnije na hrvatskom tlu u X. st. Iz hrvatskoglagoljske hagiografske i legendarne književnosti bavila se uglavnom najstarijim, fragmentarnim tekstovima (najviše Pazinskim fragmentima s poč. XIV. st.), te je proučila ili proučavala Pasiju sv. Jakova Perzijanca, Legendu o sv. Eustahiju, Legendu o sv. Aleksiju, Legendu o sv. Agapiju, Legendu o sv. Nikoli. Sudjelovala je velikim osobnim prinosom u zajedničkim kritičkim izdanjima i drugim projektima Staroslavenskog instituta: u izradbi hrestomatije hrvatskih srednjovjekovnih književnih tekstova Hrvatska književnost srednjega vijeka (Pet stoljeća hrvatske književnosti, 1, Zagreb 1969), u izdanju hrvatskoglagoljskoga Hrvojeva misala (Zagreb—Ljubljana—Graz 1973) i u izdanju Hvalova zbornika (Sarajevo 1986). Napisala je rasprave o glagoljskom tiskanom Baromićevu brevijaru iz 1493. i o komentiranom Fraščićevu psaltiru iz 1463. Osim u Radovima Staroslavenskog instituta i Slovu, gdje je objavila svoje najvažnije rasprave, surađivala je u časopisima i zbornicima Prilozi Hrvatskoga filološkog društva (1978), Advocata Croatiae (1981), Cyrillomethodianum (Solun 1981), Annali della Facoltà di Lettere e Filosofia dell’Università degli Studi di Milano (1986). — Kao vrstan tekstolog, leksikograf, liturgičar i književni povjesnik ostavila je hrvatskoj, slavenskoj i europskoj medievističkoj znanosti temeljne tekstološke, jezične i književne prinose.
DJELA: Apokrifna Djela apostolska u hrvatskoglagoljskoj literaturi: 1. Djela Andrije i Mateja u gradu ljudoždera, 2. Djela apostola Petra i Andrije, 3. Djela Pavla i Tekle. Radovi Staroslavenskog instituta, 1967, 6, str. 109–208; 1972, 7, str. 5–30. — Glagoljski odlomak Pseudo-Tomina evanđelja. Slovo, 1969, 18/19, str. 213–232. — Mučenje sv. Jakova Perzijanca u hrvatskoglagoljskim odlomcima XIV st. Ibid., 1973, 23, str. 141–160. — Legenda o sv. Aleksiju u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti. Ibid., 1977, 27, str. 61–84. — Les sources de certaines légendes hagiographiques croato-glagolitiques. Slavjanskie kul’tury i Balkany (Les cultures slaves et les Balkans, Sofija), 1(1978) str. 239–243. — Über das Problem der längeren Fassung des Nikodemusevangeliums in der älteren slavischen Literatur. Byzance et les Slaves. Études de Civilisation. Mélanges Ivan Dujčev (Paris), 1979, str. 201–206. — Još jedna glagoljska verzija legende o sv. Aleksiju. Slovo, 1983, 32/33, str. 85–102. — Tiskani glagoljski Baromićev brevijar. Ibid., 1984, 34, str. 159–180. — Osobitosti grafije i jezika glagoljskog Fraščićeva psaltira. Litterae slavicae medii aevi. Francisco Venceslao Mareš Sexagenario Oblatae … Sagners Slavistische Sammlung (München), 8(1985) str. 75–96. — Ćirilometodski i staroslavenski prijevodi u hrvatskoglagoljskim prijepisima. Slovo, 1986, 36, str. 87–94. — Potpuni popis radova vidi u: I. Petrović, Bibliografija znanstvenih i stručnih radova Biserke Grabar. Slovo, 1986, 36, str. 250–254.
LIT.: J. Hamm: B. Grabar–A. Nazor–M. Pantelić, Missale Hervoiae Ducis Spalatensis Croatico-Glagoliticum. Wiener Slavistisches Jahrbuch, 20(1974) str. 192–196. — (Nekrolozi): I. Petrović, Slovo, 1986, 36, str. 239–254. — Ista, Vjesnik, 46(1986) 1. IX, str. 11. — N. Rodić i D. Stefanović, Arheografski prilozi (Beograd), 1986, 8, str. 155, 157–158. — M. Steiner, Glasnik Srca Isusova i Marijina, 78(1986) 11, str. 392–393. — Ž. Brzić, Veritas, 26(1987) 7/8, str. 18–19. — Z. Hauptová, Slavia (Praha), 56(1987) 3, str. 316–317. — L. Moszyński, Zeszyty naukowe wydziału humanistycznego. Slawistyka (Gdańsk), 1988, 5, str. 189–195. — I. Petrović: Vrhunski istraživač hrvatskoga glagoljaštva. Sjećanje. Vjesnik, 57(1996) 6. IX, str. 18.
Ivanka Petrović (2002)
