GRDENIĆ, Predrag

GRDENIĆ, Predrag, muzealac i publicist (Križevci, 15. VIII. 1907 — Zagreb, 4. II. 1975). Sin Dragutina, jezikoslovca. Gimnaziju polazio u Krapini i Križevcima, gdje je 1926. maturirao. Medicinu studirao u Zagrebu i Grazu. Od 1935. zaposlen kao stručni referent za civilnu zaštitu pri Banskoj upravi u Zagrebu, gdje od 1936. vodi referadu za obranu stanovništva od bojnih otrova, organizira fizikalno-kemijski laboratorij u Odsjeku civilne zaštite, a 1940. osniva Muzej civilne zaštite u Zagrebu, kojemu je upraviteljem i kustosom. Za rata bio je nastavnik u Školi narodnog zdravlja Zavoda za zaštitnu tehniku na Ksaveru. God. 1945–54. kao tajnik MUO sudjeluje u akcijama komisije za skupljanje kulturno-povijesnih i umjetničkih spomenika. God. 1953–54. v.d. je direktora Memorijalnog muzeja maršala Tita u Kumrovcu. Od 1954. sudjeluje u radu na osnivanju Tehničkog muzeja u Zagrebu, kojemu je direktorom od 1955. Muzej je otvoren 1963, a 1966. G. je sa suradnicima pripremio njegov Vodič. Stručne i popularne članke iz medicine, civilne zaštite te priloge iz kulturne povijesti, napose Križevaca i Samobora, objavljivao u Novoj školi (Križevci 1929), Prirodi (1930), Biblioteci Jugoslavenske škole (1933–34), Jutarnjem listu (1933, 7722, 7757; 1936, 8613), Novostima (Zagreb 1933, 57; 1936, 241), Obzoru (1933, 33), Narodnim novinama (Zagreb 1934, 150; 1935, 82), Samoborskom listu (1935, 15, 17, 18; 1936, 4–5; 1937, 2), VPS-u (1938, 1939), Glasniku civilne zaštite (1939), Požarnoj odbrani (1940), Kulturnom radniku (1949), Savremenoj tehnici (1952, 1955), Narodnom listu (1953, 1954), Vijestima muzealaca i konzervatora Hrvatske (1953–56, 1964) i dr. Njegov rad o samostanu i franjevačkoj crkvi u Samoboru uvršten je u monografiju Samobor (Zagreb 1943; ur. S. Orešković), a monografiji Samoborski kraj, koju je trebala tiskati Matica hrvatska 1955, zameo se trag. Potpisivao se P. G.