GRDENIĆ, Stipan (Gerdenich, Gerdenich de Jerebich, Jerebits, Gerdenich Jerebichki, Jerebicsi, Jerbicki, Gerdenić, Gerdenics, Gerdenits; István, Stephanus), vjerski pisac (Pečuh, 10. VIII. 1786 — Pečuh, 9. I. 1848). Iz plemićke obitelji podrijetlom iz Turopolja, iz naselja Jerebić (po kojem je nosio pridjevak), koja je doselila u Ugarsku i tu se nazivala i Grdenić i Grgić. Školovao se u Pečuhu i Segedinu (Szeged). Zaređen je za svećenika 1810. Bio je kapelan u ugarskim baranjskim selima Olasz i Bogdás te u Sigetu. God. 1815. postao je dušobrižnik pečuške katedrale; 1821. imenovan je za župnika župe sv. Augustina u pečuškom predgrađu Budim u kojem su većina vjernika bili bosanski Hrvati; tu je dužnost obavljao do kraja života i bio »najslavniji i najobljubljeniji župnik pečuških Hrvata …« (N. Tordinac). God. 1836. imenovan je za prepošta (»prepositus S. Pauli de Nyir – Pályi«), od oko 1842. bio je i prisjednik Duhovnog stola Pečuške biskupije te prvoga županijskog suda Županije Baranya u Ugarskoj. Njegovo prvo djelo bio je molitvenik Molitvena knjiga, Vrata nebeska nazvana. Za njegova života izašla su dva izdanja, a potom još tri. Drugo izd. (1845) sadržava piščev predgovor koji je pretiskan i u ostalim izdanjima. Namijenjena je bila vjerskoj naobrazbi Hrvata u Ugarskoj sa zadaćom da potakne čuvanje materinskog jezika. Isto se može reći i za zbirku propovijedi Govorenja nediljna G. je pisao ikavicom tamošnjih Hrvata. Prva izdanja pisana su starim pravopisom u kojem je bilo mađarskih primjesa, a kasnija izdanja pisana su pravopisom Lj. Gaja. Govorenja nediljna objavljena su uz moralnu i novčanu pomoć pečuškog kanonika Ladislava Juranića (1765–1850), također podrijetlom iz Turopolja. To je navedeno i u Grdenićevoj latinskoj posveti meceni Juraniću objavljenoj u prvoj knjizi zbirke. God. 1839. izdao je trojezično djelo (mađarsko, latinsko i hrvatsko) s marijanskom tematikom »u slavu sedam glavnih svetkovina B.D.M.« (Tordinac). Brojnost izdanja njegovih djela potvrđuje da ih je tamošnje hrvatsko čitateljstvo rado prihvaćalo nalazeći u njima, uz drugo i pomagače u čuvanju materinske riječi.
DJELA: Molitvena knjiga, Vrata nebeska nazvana. U Pecsuhu (5 izd. do 1881). — Tiszteletoszlop Mária hét jelesebb ünnepéreszentelve. Pécsett 1839. — Govorenja nediljna za cilu godinu cerkvenu sloxena i izdana po-, 1–2. U Pecsuhu 1845.
LIT.: Conspectus almae dioecesis Quinque ecclesiensis. Pesthini 1832, 20. — Schematismus venerabilis cleri dioecesis Quinque-ecclesiensis. Quinque-Ecclesiis 1842, 13, 20; 1846, 35, 42. — I. Kukuljević Sakcinski: Bibliografia hrvatska, 1. Zagreb 1860, 42–43. — Š. Ljubić: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 2. Rieka 1869, 502. — S. Velin: Iz kulturne prošlosti Pečuha – Stipan Gerdenić. Subotička Danica (kalendar), 1871, str. LXI, 127–128. — J. Brüsztle: Recensio universi cleri dioecesis Quinque-ecclesiensis. Quinque-Ecclesiis 1874, 317. — G. Petrik: Magyarország bibliographiája 1712–1850, 1. Budapest 1888, 888. — J. Szinnyei: Magyar írók. Élete és munkái, 3. Budapest 1894, 1142. — E. Laszowsky: Povijest plem. Općine Turopolja, 3. Zagreb 1924, 159. — J. Kocijanić: Neki znameniti Turopoljci. Hrvatska straža, 1(1929) 23. XI, str. 5. — N. Tordinac: Hrvatski narodni običaji, pjesme i pripovijetke iz Pečuha i okoline. Budimpešta 1986, 19. — S. Krpan: Stipan Gerdenić. Narodne novine (Budimpešta), 43(1988) 5. V, str. 6.
Stjepan Krpan (2002)
