GRGAS, Mile, kipar (Rodaljice kraj Benkovca, 12. VII. 1934). U Zagrebu je 1957. završio Školu primijenjene umjetnosti, 1962. diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi A. Augustinčića te 1964. završio poslijediplomski studij. Od 1963. do 1973. bio je suradnik Augustinčićeve majstorske radionice. Studijski boravio u Nizozemskoj 1966. i više puta 1970-ih. Živi i djeluje u Zagrebu. Svoj likovni izraz temelji na hrvatskoj kiparskoj tradiciji (od I. Meštrovića, F. Kršinića do Augustinčića) koju spretno povezuje sa suvremenim poimanjem skulpture. Radi u kamenu, drvu, bronci i gipsu realističke psihološke portrete (Glava djevojčice, Vladek, 1964; Autoportret, 1973) i skulpture u kojima iskazuje smisao za sažimanje forme i osjećaj za monumentalnost (Dolazak proljeća, 1964; Djevojka sa cvijetom, 1978); ističu se ženski aktovi zaobljenih napetih volumena i glatkih površina (Kupanje, Kod kupanja, 1977). Osim ljudskog lika, često radi figure kozoroga karakterističnih izduženih i nemirnih oblika (Borba kozoroga, 1969, 1977). Realizirao je velik broj spomenika i skulptura u javnim prostorima, među kojima su Dolazak proljeća u gradskom parku u Rotterdamu (1966), Pogled u sunce u gradskom parku u Amersfoortu (1966), Orač u Jankolovici kraj Biograda na moru (1970), u Zagrebu fontana Pan u naselju Špansko (1972), Čekanje na Trgu J. F. Kennedyja (1982) i Bartol Kašić u istoimenoj osnovnoj školi na Jarunu (2001), Bukovčanka u zgradi županijske skupštine u Zadru (1974), spomenici u Gerovu (1974) i Malom Lugu (1975), Bukovčan i Kotaranka u Benkovcu (1982), Sv. Nikola Tavelić u Stankovcima (1989), spomenik Moliškim Hrvatima Osamljeno jedro u Kruču (Acquaviva Collecroce) u Italiji (1992) te poprsja Petra Zoranića u Stankovcima (1969), Vatroslava Lisinskog u kazalištima u Varaždinu i Zadru (1969), Petra Zrinskog, Frana Krste Frankapana i Vladimira Nazora u Čabru (1979). Autor je Vjesnikove nagradne statue Jelen, koja se od 1995. dodjeljuje za životno djelo hrvatskim filmskim stvaraocima. Bavi se grafikom i crtežom. Izlagao je samostalno u Zagrebu (1964, 1969, 1977, 1982, 1993–94), Zadru (1964, 1969), Amsterdamu, Utrechtu i Hagu (1966), Benkovcu (1969), Biogradu na moru (1970), Opatiji (1975) i Rijeci (1977), a skupno na izložbama ULUH/HDLU (od 1964), Salonu mladih (Zagreb 1968), Triennalu hrvatskog kiparstva (Zagreb 1982) i dr. Djela mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim zbirkama u domovini i inozemstvu (Nizozemska, Engleska, Francuska, Njemačka, Italija, SAD).
LIT.: V. Maleković: Preuranjeni nastup. Vjesnik, 25(1964) 16. VII, str. 6. — A. Seferović: Od Rodaljica do Rotterdama. Slobodna Dalmacija, 26(1968) 4. V, str. 3. — V. Gotovac: Mile Grgas (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1969. — V. Maleković (V. M.): Brazda u sloju tradicije. Vjesnik, 30(1969) 29. IV, str. 8. — A. Seferović: Otkriće spomenika Petru Zoraniću u Stankovcima (Ravni Kotari; rad Mile Grgasa). Zadarska revija, 18(1969) 5, str. 541. — J. Vrančić: Dileme kipara Mile Grgasa. Ibid., 4, str. 318–319. — J. Baldani: Mile Grgas (predgovor katalogu izložbe). Opatija 1975. — V. Ekl: Iskustva i zrenje. Vjesnik, 38(1977) 1. VII, str. 8. — Ž. Sabol: Mile Grgas (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1977. — S. Velebit: Drugi susret s ostvarenjima Mile Grgasa. Marulić, 11(1978) 1, str. 106–107. — N. Fabrio: Meštar Mile Grgas. Mogućnosti, 27(1980) 1, str. 115–117. — M. Greblo: Kipar vlastita ognjišta. Matica, 43(1993) 3, str. 36–37.
Andreja Der-Hazarjan-Vukić (2002)
