GRISOGONO-IVETA, Ena, pijanistica i glasovirska pedagoginja (Split, 25. XI. 1897 — Split, 14. X. 1982). Kći plemića Mihovila. Odrasla u obitelji u kojoj se njegovala glazba. Njezin brat Bernard svirao je violončelo, a Petar violinu, pa su nastupali kao komorni glazbenici na splitskim koncertnim priredbama. Studij glasovira završila je na Konzervatoriju HGZ u Zagrebu, zatim polazila tečajeve za interpretaciju u Salzburgu i u Parizu u Wande Landowske. Od 1918. na splitskim koncertima nastupala je solistički kao članica komornih sastava i na glasoviru pratila domaće i gostujuće glazbenike. Istaknula se koncertirajući u glasovirskom duu s Estellom Ivić-Kuzmanić. Istodobno je u Splitu 1918. otvorila i do 1944. vodila vlastitu glasovirsku školu u kojoj su odgojeni mnogi pijanisti i glazbenici. God. 1945. pokrenula je osnivanje Državne srednje muzičke škole (danas Glazbena škola »Josip Hatze«) i bila njezina prva direktorica. Glazbenica svestrane naobrazbe i široke kulture, poticala je i druge glazbene djelatnosti u gradu a njezin dom na Peristilu bio je omiljeno okupljalište splitskih umjetnika i kulturnih djelatnika.
Mirjana Škunca (2002)
