GRUBIŠIĆ, Vinko, jezikoslovac i pisac (Posuški Gradac, 5. IV. 1943). Franjevačku gimnaziju pohađao u Zadru i Dubrovniku, maturirao 1962. u Širokom Brijegu. Slavistički studij započeo pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Domovinu napustio nakon studentskih nemira 1965, kratko boravio u Austriji te potporom Ost-Kirche Hilfe nastavlja studij u Fribourgu u Švicarskoj, gdje je 1970. diplomirao usporedbenu slavensku filologiju i pedagogiju. Doktorirao 1974. tezom La syntaxe de la langue de Marko Marulić u Aix-en-Provence u Francuskoj. God. 1968–74. radi kao pedagog u Foyer St. Joseph u Švicarskoj. Od 1975. živi u Kanadi. Do 1981. predavao francuski, njemački i hrvatski jezik u srednjim školama u Torontu, Mississaugi i Cambridgeu. Od 1985. lektor je hrvatskoga pri Macquarie University u Sydneyu, Australija, 1986–87. urednik u Croatian Schools of Canada u Sudburyju, 1987–88. nastavnik u Canadian Forces Language School u Ottawi, od 1989. izvanredni profesor hrvatskoga jezika, književnosti i kulture pri novoutemeljenoj istoimenoj katedri Sveučilišta u Waterloou. — Javio se 1967. pjesmama u Hrvatskoj reviji (München—Barcelona), a prvu zbirku Robotov poljubac tiska 1974. Tematiku izgubljena zavičaja i prinudna izgnanstva, kao neizbježnu sastavnicu sveukupnoga hrvatskog iseljeničkog iskaza, obogatio je senzibilitetom modernog Europejca i novim izričajnim nijansama, gradeći poetiku na jezičnom predlošku hrvatske književne baštine. Isti postupak primjenjuje i u zbirkama Bitarion (1987; ilustracije A. Cetin), Gregorijanske šutnje (1989) i Druženje s tijelom (1995), pa su i njegove novotvorenice načinjene po modelu srednjovjekovnih i renesansnih hrvatskih tekstova, što je posljedicom njegova profesionalnog bavljenja hrvatskim jezikom. U dramama Prokrvavljena Brina, Spomenik, Legenda sv. Jurja i Ne začuđuju čudesa pozabavio se egzistencijalnim dvojbama i odnosima ropstva i slobode, umjetnika i vlasti, vlasti i svjetine. Studije i rasprave iz povijesti hrvatskoga jezika, dijalektologije i leksikografije objelodanio je u knjizi O hrvatskom jeziku (1975). U knjizi Grafija hrvatske lapidarne ćirilice (1978) obradio je više od tristopedeset kamenih natpisa iz BiH i srednje Dalmacije, nastalih u rasponu od X. do XVIII. st. S Ljubom Krasićem objavio je priručnik Hrvatski jezik, 1–2 (1979–80) te Ilustrirani rječnik za djecu (hrvatsko-englesko-njemačko-francuski; 1988), namijenjene učenju materinskoga jezika potomcima hrvatskih iseljenika; iste su namjene Elementary Croatian, 1–2 (1994–96) te Croatian Grammar (1995). Prikupio opsežnu bibliografiju hrvatskoga jezika, koju je objelodanio 1987. U knjizi Hrvatska književnost u egzilu (1991) prikazao najznatnija djela i stvaraoce na području beletristike, političko-povijesne publicistike i memoaristike u hrvatskom iseljeništvu 1945–90. Pjesme, studije, rasprave i prikaze objavljivao u periodicima Hrvatska revija (od 1967), Kolo (1971), Vidik (1971), Annali d’Istituto universitario orientale. Sezione slava (Napulj 1972, 1974), Onoma (Bruxelles 1975), Dobri pastir (1976), Journal of Croatian Studies (New York 1984–85, 1989), Studia Croatica (Buenos Aires 1984), Hrvatski iseljenički zbornik (1993), Jezik (1994–95), Republika (1994). U Hrvatskom glasu (Winnipeg 1970–74) objavio seriju političkih članaka pod naslovom Apatridov satyricon. Radovima je zastupljen u zbornicima Hrvatska iseljenička lirika (ur. L. Kordić, Rim 1974), Jubilarni zbornik Hrvatske revije 1951–75 (ur. V. Nikolić, München—Barcelona 1976), Zbornik zajednice izdanja Ranjeni labud (Chicago 1990), u Skupljena baština (ur. S. Mijović Kočan, 1990), 45 hrvatskih emigrantskih pisaca (ur. Š. Š. Ćorić, Zagreb 1991), Zlatna knjiga hrvatskoga pjesništva (ur. V. Pavletić, 1991), Mila si nam Ti jedina (ur. J. Bratulić i dr., 1998), U sjeni transcendencije (ur. N. Jurica i B. Petrač, 1999²). Prevodio poeziju s francuskoga i njemačkoga (A. Artaud, J. Tardieu, P. Handke), a s engleskoga preveo dramu F. Leibera Mehanička zaručnica (Književna Rijeka, 1998). Preveo je također Artaudove kazališne eseje Kazalište i njegov dvojnik (Zagreb 2000) te objavio monografiju Artaud (2000). Priredio za tisak Sredozemni povratak B. Radice (München—Barcelona 1970), Plime neizmjerja L. Kordića (Rim 1970) te dvobroj Journal of Croatian Studies (25/26; 1984–85) posvećen hrvatskom jeziku. Služio se pseudonimom Vine Voljić.
DJELA: Robotov poljubac. München—Barcelona 1974. — O hrvatskom jeziku. Rim 1975. — Grafija hrvatske lapidarne ćirilice. München—Barcelona 1978. — Hrvatski jezik, 1–2 (suautor Lj. Krasić). Sudbury 1979–1980, Zagreb 1997–1999². — Tri drame. Chicago 1981. — Ne začuđuju čudesa. Chicago 1982. — Bibliography on the Croatian Language. Sudbury 1987. — Bitarion. Chicago 1987. — Ilustrirani rječnik za djecu (suautor Lj. Krasić). Zagreb 1988. — Gregorijanske šutnje. München—Barcelona 1989. — Hrvatska književnost u egzilu. München—Barcelona 1991. — Elementary Croatian, 1–2. Zagreb 1994. — Croatian Grammar. Zagreb 1995. — Druženje s tijelom. Mostar 1995. — Artaud. Zagreb 2000.
LIT.: V. Janevska: V. Grubišić, Robotov poljubac. Hrvatska revija (München—Barcelona), 25(1975) 4, str. 613–614. — A. Kadić: Vinko Grubišić, O hrvatskom jeziku. Ibid., 3, str. 425–427. — A. Niseteo: V. Grubišić, Essays on the Croatian Language. Journal of Croatian Studies (New York), 17(1976) str. 180–184. — A. Kadić: V. Grubišić, Tri drame. Hrvatska revija, 32(1982) 4, str. 734–736. — L. Kordić: Vinko Grubišić, Tri drame. Journal of Croatian Studies, 23(1982) str. 135–136. — Š. Š. Ćorić: 45 hrvatskih emigrantskih pisaca. Zagreb 1991. — A. Kadić: Hrvatska književnost u egzilu. Kolo, NS 1(1991) 4, str. 143–146. — S. Krpan: Vodič kroz hrvatsku književnost u izbjeglištvu. Glas Koncila, 30(1991) 34, str. 7. — J. Pavičić: Hrvatsko književno odiljanje. Vjesnik, 52(1991) 20. VII, str. 10. — Z. Novački: Vinko Grubišić, Hrvatska književnost u egzilu. World Literature Today (Norman), 66(1992) str. 367. — D. Horvatić: Gregorijanske šutnje Vinka Grubišića. U: Nepostojeći hrvatski pisci. Zagreb—Sisak 1993, 89–91. — I. Pandžić: Semantičke maštarije. Matica, 45(1995) 7/8, str. 24–25.
Nataša Bašić (2002)
