GRUEBER, Blaž

GRUEBER, Blaž (Gruber, Blasius), slikar i pozlatar (? — Varaždin, 6. I. 1753). U Varaždin dolazi o. 1727, njegovim građaninom postaje 1737, a 1742. na popisu je varaždinskih kućevlasnika. Bio je član njemačke Marijine kongregacije od osnutka 1732, među njezinim je umrlim članovima upisan kao tajnik u tzv. Kodeks isusovačke kongregacije (»+1753 Herr Blasius Grueber Mahler Congregations secretario«). U Varaždinu i okolici bio je dobro poznat, pa je u spomenicu župe sv. Jurja u Lopatincu već 1732. upisano da je slika Majka Božja Loretska djelo slikara Blaža (»Pictorem Varasdinensem Blasium Nomine«), a 1744. u sudskim se spisima spominje, uz druge slikare, »detić Blaža malara« (i opet bez prezimena). Najstarije poznato Grueberovo djelo omanji je ciklus iluzionističkih zidnih slika iz 1727. u sakristiji isusovačke crkve Marijina Uznesenja u Varaždinu (na dva mjesta signirano i datirano), vjerojatno su njegovi i mali, stilski srodni medaljoni unutar štukatura u istoj crkvi. Te godine naslikao je oltarne slike Sv. Filip i Sv. Franjo Ksaverski za varaždinsku zavjetnu kapelu sv. Fabijana i Sebastijana, 1732. spomenutu sliku za Lopatinec, a 1737. oltarnu sliku Marija nebeska kraljica za župnu crkvu sv. Vida u južnom predgrađu Varaždina. Među ranije radove ubrajaju se Bogorodica od ružarija i Dijete Isus kao vladar u varaždinskom uršulinskom samostanu, Sv. Margareta Kortonska, Sv. Franjo Asiški, Sv. Jakov Markijski (o. 1727) u varaždinskom franjevačkom samostanu te Sv. Elizabeta Tirinška (1729) na oltaru posvećenom toj svetici u zavjetnoj crkvi sv. Tri kralja u Kominu. Za kapelu sv. Antuna Padovanskog u Selniku naslikao je 1730-ih prikaz Sv. Antun s Bogorodicom i Isusom (danas u Dijecezanskom muzeju u Zagrebu), o. 1748. izradio je za crkvu sv. Mihovila u Mihovljanu slike Bezgrešna Bogorodica i Presveto Trojstvo (danas u franjevačkom samostanu u Čakovcu). Za kapelu Majke Božje Žalosne u Trgovišću 1745. naslikao je oltarne pale Sv. Ana uči Mariju čitati (signirana i datirana), Kamenovanje sv. Stjepana, Stigmatizacija sv. Franje Asiškog (signirana), Smrt sv. Rozalije i Sv. Marija Magdalena. Njegove oltarne pale Mučeništvo sv. Lovre (Muzeji Hrvatskog zagorja u Gornjoj Stubici) i Smrt sv. Josipa (franjevački samostan u Virovitici), pripadaju kasnijim 1740-im. Između 1740. i 1745. izradio je zidne slike te pozlatio i obojio inventar u varaždinskoj crkvi sv. Florijana. Stilske srodnosti (uočljive prije restauracije) između zidnih slika u sakristiji isusovačke crkve u Varaždinu i onih u župnoj crkvi sv. Jurja u Lopatincu, poput podudarnosti u rješavanju krajolika, u oblikovanju muških tipova svetaca osebujnih crta lica, kovrčanja njihove kose i brade, upućuju na Gruebera kao najvjerojatnijeg autora lopatinečkoga baroknog ciklusa. — U Grueberovim djelima nastalim u rasponu od dvadesetak godina odčitava se razvoj njegova likovnog izraza i slikarske vještine, od tvrđih i gotovo rustično zasnovanih likova u radovima nastalim 1720-ih, do profinjenijih likova i osmišljenih poigravanja draperijom i koloritom u kasnijim radovima.