GUŠIĆ, Marijana

GUŠIĆ, Marijana (Marija, Marija Ana), rođ. Henneberg (Heneberg), etnologinja, muzeologinja i planinarka (Zagreb, 18. II. 1901 — Zagreb, 6. II. 1987). Sestra kulturnog povjesničara Većeslava i supruga otorinolaringologa, antropogeografa i planinara Branimira. U Zagrebu završila licej i položila ispit zrelosti u klasičnoj gimnaziji 1919. te na Filozofskom fakultetu diplomirala povijest i geografiju 1924. Radila potom kao gimnazijska predmetna učiteljica i suplentica u Sušaku 1924–27. te profesorica u Zagrebu do 1940, kada je na vlastiti zahtjev umirovljena. Kao pozadinska pripadnica antifašističkog pokreta uhićena je 1942. i 1943. deportirana u Beč, gdje joj je suprug bio interniran. Nakon rata bila direktoricom zagrebačkoga Etnografskog muzeja od 1946. do umirovljenja 1964. Od 1949. suradnicom je JAZU u Odboru za narodni život i običaje te honorarnom direktoricom njezina Etnološkog zavoda od osnutka 1963. do 1974. Osmislila je i ostvarila biografski odjel Memorijalnog muzeja maršala Tita u Kumrovcu 1950-ih i upravljala njime 1959–63. te potaknula osnivanje muzejâ na otvorenom u Kumrovcu (Staro selo) i Donjoj Kupčini. Sama i sa suradnicima već od 1930-ih priređivala je etnografske izložbe u zemlji i inozemstvu, a nakon II. svjetskog rata i postave etnografskih odjela muzeja u Dubrovniku, Zadru, Sisku, Kutini i Đakovu. — Prepoznatljivost njezina opusa proizlazi iz spoja planinarskih sklonosti i interesa za etnologiju, koji je razvidan već za studija (rad Etnografski prikaz Medvednice) i artikuliran u istraživanjima na području Durmitora 1930 (izložba Materijalna kultura Pive i Drobnjaka u Etnografskom muzeju u Zagrebu, rad o toj temi te prvi planinarsko-etnografski dugometražni film u nas Durmitor, ostvaren sa suprugom i snimateljem K. Koranekom). Za vođenja Etnografskog muzeja pripremila je novu koncepciju njegova stalnog postava 1951. i o tome 1955. objavila svoje glavno djelo Tumač izložene građe, koje je pristupom i opsegom nadmašilo uobičajene okvire vodiča ili kataloga te doživjelo vrlo dobru recepciju u stručnim krugovima. Odlika je njezina opsežna spisateljskog rada (o. 130 priloga) interdisciplinarno proučavanje i tumačenje pojava iz tradicijske kulture, njihovo promatranje u prapovijesnom, kulturnopovijesnom ili povijesno-umjetničkom kontekstu. U središtu interesa bili su joj tradicijsko odijevanje i pučki tekstil, posebice čipka i vez, o čemu je objavila četrdesetak radova u publikacijama Hrvatske narodne pjesme i plesovi (1, Zagreb 1951), Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku (1952, 1978, 1982), Slovenski etnograf (Ljubljana 1956), Radovi Instituta JAZU u Zadru (1957, 1960, 1965), Ljetopis JAZU (1959–60, 1962–63, 1966), Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (1962, 1975), Zbornik grada Kotora (Kotor 1970), Pomorski zbornik (1972, 1976), Spomenica Josipa Matasovića (Zagreb 1972), Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja (Beograd 1972), Senjski zbornik (1973, 1983–84), Zbornik Historijskog arhiva u Karlovcu (1973), Balcanica (Beograd 1974, 1977), Zbornik »Plitvička jezera« (1974), Kaj (1976), Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1978, 1980), Glasnik cetinjskih muzeja (Cetinje 1980–81), Godišnjak ANUBiH (1986). Pisala je i o etnološkim i muzeološkim teorijsko-metodološkim pitanjima, problematici ambijentalne zaštite kulturnih dobara, različitim pojavama iz materijalne kulture kao pisanicama, votivima, pastirskim drvenim čašama, maskama, o nekim običajima, a bavila se i etnogenetskim pitanjima (Zbornik muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946; Historijski zbornik, 1948; Ljetopis JAZU, 1949, 1955; Heimatleben, Zürich—Basel 1950; Istra i Slovensko Primorje, Beograd 1952; Slovenski etnograf, Ljubljana 1952; Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 1954; Il ponte, Firenca 1955; Tkalčićev zbornik, 1. Zagreb 1955; Čovjek i prostor, 1955–56; Rad kongresa Saveza udruženja folklorista Jugoslavije, Cetinje 1958, Zagreb 1959, 1981, Sarajevo 1976; Krš Jugoslavije, 1960; Enciclopedia universale dell’ arte, 8. Venecija—Rim 1962; Pomorski zbornik, 1. Zagreb 1962; Folklor naroda Jugoslavije, Zagreb 1963; Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti JAZU, 1965; Etnička grupa Bezjaci. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1967; Žumberački kalendar, 1968; Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1969; Godišnjak Gradskog muzeja u Varaždinu, 1970; Poljički zbornik, 1971; Kulturni radnik, 1972; Narodno stvaralaštvo – Folklor, Beograd 1972; Simpozijum o metodologiji etnoloških nauka 1972, Beograd 1974; Ivanečki kalendar, 1976; Etnološka istraživanja, 1981; Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 1984–85). — Bila je članicom Hrvatskoga planinarskog društva od 1919. i jednim od osnivača njegove podružnice »Sljeme« (osamostaljena 1925. kao Hrvatski turistički klub »Sljeme«). Planinarila je ponajviše u Gorskom kotaru, po slovenskim Alpama i Dinaridima. Prva je žena iz Hrvatske koja se penjala Sjevernom triglavskom stijenom (1922), a sa suprugom je poduzimala prvenstvene penjačke uspone na Durmitoru (Bezimeni vrh u Bobotovu kuku, Prutaš, Gruda) i Prokletijama (Bjelič). Držala je planinarska predavanja u zemlji i inozemstvu, pisala planinarske putopise (Hrvatski planinar, 1922–23, 1928; Priroda, 1924; Naše planine, 1960) i na hrvatski prevela vodič Rudolfa Badjure Na Triglav (Ljubljana 1922). — Napisala je, priredila ili surađivala u izradbi više kataloga izložba. Uz muzealni rad, tradicijsku je kulturu popularizirala brojnim predavanjima i publicističkim tekstovima u domaćim i inozemnim novinama i časopisima. Bila je članicom više stručnih, znanstvenih i kulturnih društava te počasnom članicom Austrijskoga etnografskog društva. Kao izdvojeni osobni fond arhivskoga gradiva, njezina ostavština – osobni i radni dokumenti, rukopisi radova, kataloga, recenzija i predavanja, terenske zabilješke, dnevnički zapisci i korespondencija – čuva se u HDA.