GVOZDANOVIĆ, Vladimir, radiolog (Zagreb, 13. III. 1914 — Zagreb, 15. III. 1979). U Zagrebu završio gimnaziju 1932. i studij medicine 1938. Od 1939. do kraja života djelovao je u Zavodu za radiologiju zagrebačkoga Medicinskog fakulteta (tijekom postojanja mijenjao ime: Centralni rentgenološki institut, Središnji rentgenološki zavod, Zavod za rentgenologiju i radium terapiju). Završivši specijalizaciju 1942, postaje asistentom Medicinskog fakulteta, na kojem se 1952. habilitira za privatnog docenta radom o flebogramu mozga. God. 1954. postaje sveučilišnim docentom, 1959. izvanrednim, a 1965. redovitim profesorom. Usavršavao se u Švedskoj i SAD, a tijekom 1967. bio gost profesor Medicinskog fakulteta u Zürichu, gdje je uveo cerebralnu rotacijsku pneumografiju. U Zavodu je bio voditeljem nekoliko odjela: za dijagnostiku koštanih oboljenja, za specijalnu kontrastnu dijagnostiku, za neuroradiologiju, a radio je kao honorarni rendgenolog i u drugim ustanovama (Neurokirurški odjel Kirurške klinike, Opća bolnica »Dr. O. Novosel« – danas Klinička bolnica »Merkur« – u Zagrebu, Bolnica za reumatske bolesti u Krapinskim Toplicama, Neuropsihijatrijska bolnica u Popovači). Od 1970. do 1977. bio je predstojnik Zavoda i pročelnik Katedre za radiologiju i opću kliničku onkologiju, a potom do kraja života savjetnik Zavoda. — Bio je jedan od pionira naše radiologije, uvevši niz novih metoda kao fluorografiju, bronhografiju te brojne kontrastne metode. Među prvima u svijetu uveo je 1952. metodu lienoportalne venografije, a 1975. među prvima u Europi kompjutoriziranu aksijalnu tomografiju mozga. Glavna područja njegova rada bila su neuroradiologija (cerebralna angiografija, stereotaksična lokalizacija moždanih jezgara, mijelografija, CT mozga), angiokardiografija te urološka i hepatobilijarna dijagnostika. Razradio je radio-patološku simptomatologiju pojedinih organskih sustava, konstruirao i neke naprave za rendgensku dijagnostiku, prilagođavajući izvorne metode našim tehničkim uvjetima. Radove je objavljivao u časopisima: Liječnički vjesnik (1941, 1945, 1947, 1949–51, 1956, 1959, 1966, 1968, 1972), Acta radiologica (Stockholm 1948, 1951, 1953, 1955–57, 1963–64, 1969, 1972), Acta chirurgica Iugoslavica (1950–51, 1954, 1960), Fortschritte auf dem Gebiete der Röntgenstrahlen (Stuttgart 1950), Rad JAZU (1952), Neuropsihijatrija (1953, 1955, 1957–58, 1960, 1962–64, 1972–74), Wiener medizinische Wochenschrift (1954), Archives françaises de pédiatrie (Pariz 1955), Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1957–58, 1960, 1974), Paediatria Iugoslavica (1959–60, 1965), Circulation (New York 1960), Acta medica Iugoslavica (1964, 1978), Radiologia Iugoslavica (Ljubljana 1965, 1969–72, 1977–78), Radiobiologia Radiotherapia (Berlin 1967), Medicinski pregled (Novi Sad 1968), Radiologia Austriaca (Beč 1968), International Urology and Nephrology (Budimpešta 1971), Libri oncologici (1972), Medicina (1972), Praxis medici (1974), Neurologija (1977). Bio je predsjednik Radiološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske (1958–60) i Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije (1964–68), suradnik JAZU te dopisni član Švedske akademije znanosti kao i počasni član Moskovskoga znanstvenog društva za rendgenologiju.
LIT.: Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974, 404. — Š. Čičin-Šain: In memoriam Prof. dr. Vladimir Gvozdanović. Radiologia Iugoslavica (Ljubljana), 13(1979) 4, str. 518–519. — Spomen knjiga u povodu 25. obljetnice Medicinske akademije Hrvatske. Zagreb 1987, 180–181.
Vladimir Dugački (2002)
