HAASZ HAJNAL, Márton

HAASZ HAJNAL, Márton (Martin), filolog (Isztimér, 4. XII. 1883 — Budimpešta, 16. X. 1906). Srednjoškolsko obrazovanje stjecao u Stolnome Biogradu (Székesfehérvár), Rózsahegyu (danas Ružomberok) i Levi (danas Levice). Zbog bolesti istupa iz Reda pijarista i prekida bogoslovni studij te od drugoga polugodišta 1902/03. na budimpeštanskome Sveučilištu studira mađarsku i njemačku filologiju. U svibnju 1904. dobio sveučilišnu nagradu za znanstveni opis fonoloških obilježja njemačkoga idioma u Županiji Székesfehérvár, koji je tiskan 1906. u knjižici Az isztiméri német nyelvjárás hangtana. Uz stipendiju mađarske vlade akademskih god. 1904/05–1905/06. usavršavao se na zagrebačkome Sveučilištu iz hrvatske filologije. U jesen 1906. umire od tuberkuloze pripremajući doktorski ispit kao stipendist budimpeštanskog zavoda za obrazovanje nastavnika. — Proučavao veze južnoslavenskih književnosti s mađarskom i njemačkom književnosti, osobito odnos između mađarske i hrvatske kajkavske književnosti. Pisao o utjecaju Karnarutićeva spjeva Vazetje Sigeta grada na Adriai tengernek Syrenaia N. Zrinskoga (Egyetemes philologiai közlöny, Budimpešta 1905), o autorstvu djela Szveti Evangeliomi N. Krajačevića, koje se pogrešno pripisivalo P. Petretiću (Archiv für slavische Philologie, Berlin 1906), o Decretumu I. Pergošića kao vjernu prijevodu mađarske preradbe B. Veresa, a ne izvornoga latinskog Tripartituma I. Verbőczyja, o Melichovu prikazu slavenskih posuđenica u mađarskome te o Pergošićevu djelu Praefationes et epistolae, u kojem je objavljen Admonitio, najstariji spomenik mađarske književnosti pisan latinskim jezikom (Nastavni vjesnik, 1906–07). Rasprave i prikazi objavljeni su mu također u Savremeniku (1906), Egyetemes philologiai közlöny (1905–06), Magyar Nyelvör (Budimpešta 1905) i dr.