HAFNER, Lela (Jelena), udana Radovan, pjevačica, sopran (Osijek, 4. VI. 1929). Kći novinara R. Hafnera Lahorskog i supruga opernog pjevača F. Radovana. Solo-pjevanje učila 1945–50. u M. Lunzera u zagrebačkoj Srednjoj muzičkoj školi, studij nastavila nakon 1952. na Muzičkoj akademiji u Beču. Karijeru započela angažmanom 1950–52. u zagrebačkom kazalištu »Komedija« u kojemu je debitirala ulogom Mary u opereti Zemlja smiješka (F. Lehár), potom pjevala Silvu u Kneginji čardaša (I. Kálmán), Mimosu San u Gejši (S. Jones). Za studija nastupala povremeno u Bečkoj komornoj operi, a potom je u Zemaljskom kazalištu u Salzburgu kreirala Gildu u Rigolettu (G. Verdi), Adelu u Šišmišu (J. Strauss ml.), Hannu Glawary u Veseloj udovici (Lehár) i dr. God. 1963–65. kao solistica Sarajevske opere ostvarila je niz uloga koloraturnog i lirskog faha: Rosina (G. Rossini, Seviljski brijač), Adina (G. Donizetti, Ljubavni napitak), Musetta (G. Puccini, La Bohème), Violetta i Nannetta (Verdi, Traviata i Falstaff). Poslije slobodna umjetnica. Gostovala na austrijskim i njemačkim pozornicama, kao koncertna pjevačica u Parizu te u kazalištima u Osijeku i Rijeci. Nastanivši se u Ljubljani, poučava pjevanje. Izrazito lirski, koloraturni sopran, jednako je uspješno tumačila operne i operetne uloge osvajajući pjevački i glumački ujednačenim, scenski efektnim kreacijama.
Antun Petrušić (2002)
