HAFNER-GJERMANOVIĆ, Ela (Haffner; Ella, Marija Gabriela), dramska glumica (Vrbanja kraj Vinkovaca, 9. I. 1891 — Zagreb, 15. XI. 1966). Nakon trgovačke škole u Zagrebu, učila glumu u Sofije Borštnik, D. Freudenreicha, I. Raića i Milice Mihičić. Debitirala 1913. kao Ofelija (W. Shakespeare, Hamlet) te stalno angažirana u Drami zagrebačkog HNK. God. 1923. usavršavala se u Berlinu u Marije Nikolajevne Germanove. Započela sentimentalnim i komičnim ulogama kao Beatrice (F. Schiller, Messinska vjerenica), Kristina (A. Schnitzler, Ljubakanje), Kreusa (F. Grillparzer, Medeja). U klasičnom repertoaru nastupala u Gundulićevoj Dubravci, posebno se istaknula u Shakespeareovim djelima kao Julija (Romeo i Julija), Viola i Olivija (Noć Svetih triju kraljeva), Desdemona (Otelo), Beatrica (Mnogo vike ni za što), Helena i Kraljica (San ljetne noći), Bianca (Ukroćena goropadnica) te Regana (Kralj Lear), Mistress Ford (Vesele žene Windsorske), Hermiona (Zimska priča). Tumačila i Molièreove ženske komične likove (Građanin plemić, George Dandin, Škrtac, Umišljeni bolesnik, Učene žene, Tartuffe). Uspješna je bila i u konverzacijsko-salonskim ulogama, npr. Lady Windermere (O. Wilde, Lepeza Lady Windermerove), u nizu psihološko-karakternih uloga: Gerda, Kći i Laura (A. Strindberg, Lomača, Materinska ljubav i Otac), Thea, Gđa Linden i Regina (H. Ibsen, Hedda Gabler, Nora i Sablasti), Mademoiselle u istoimenu djelu J. Devala, Bettina (G. Hauptmann, Pred zalaz sunca). Dvadeset petu obljetnicu proslavila 1938. naslovnom ulogom u drami Elizabeta, žena bez muškarca A. Josseta. Od francuskih autora glumila je u djelima R. Flersa i G. Caillaveta, A. M. Vernona i H. Owena, E. Brieuxa, H. Bataillea, P. Claudela (Blagovijest, Violaine), H. R. Lenormanda, L. Verneuila, P. Nivouxa, J. Anouilha (Putnik bez prtljage, Gđa Renaud), E. Reya. Izdvajaju se uloge Kristine u O’Neillovoj Elektri u crnini, Matilde u Pirandellovu Henriku IV, zatim u djelima slavenskih autora – S. Wispiańskoga, I. Cankara, B. Krefta (Celjski grofovi, Barbara), S. Sremca (Pop Ćira i pop Spira, Persa, dramatizirao B. Kosar), L. N. Andrejeva (Misao, Tatjana), N. V. Gogolja (Ženidba, Agafja), L. N. Tolstoja (Moć tmine, Matrjona). Tumačila niz uloga u djelima domaćih autora – F. Galovića, S. Tucića, V. Lunačeka, M. Korolije, J. Ivakića, bila je Valerija u Ogrizovićevu Caru Dukljaninu, Anđelija u Zagorkinoj dramatizaciji Šenoina i Tomićeva romana Kletva, Jekica u Pecijinu Mraku, Marija u Strozzijevu Istočnom grijehu, Anka u Begovićevoj dramatizaciji Šenoina Hrvatskog Diogenesa i Gospođa Rubricius u Pustolovu pred vratima, Beata u Feldmanovoj Vožnji, Ona u Vojnovićevoj Gospođi sa suncokretom. God. 1930. interpretirala je Klaru u premijernoj izvedbi Krležine Lede, zatim naslovne uloge u Pecijinoj Mači i Šenoinoj Ljubici. U 1940-ima izdvajaju se uloge Beate u Zagorkinoj Gordani, Katarine i Mehtilde u Strozzijevim djelima Zrinski i Tomislav, Devlete u Husein-begu Gradaščeviću A. Muradbegovića, Juce u Sterijinu Kir Janji, Gumižske, Mamajeve i Kabanove (A. N. Ostrovski, Šuma, Dolijala lija i Oluja), te 1950-ih Mare Beneše u Vojnovićevu Sutonu, Bernarde u Lorcinu Domu Bernarde Albe, Umihane u Ogrizovićevoj Hasanaginici. Ulogom Majorice Beregi u Feldmanovoj drami U pozadini obilježila je 1954. četrdesetu obljetnicu povukavši se s pozornice. Gostovala u Beogradu, Osijeku, Sarajevu i Splitu. Okušala se i na filmu nastupivši 1925. u Strozzijevim Dvorovima u samoći. Elegancijom spojenom s klasičnim stilom ostvarivala je likove razrađene dramske psihologije i snažne karakterizacije, a svestranost dokazala raznolikošću uloga koje je tumačila. Glumački joj se stil odlikovao jednostavnošću i lakoćom te izuzetnom dikcijom.
LIT.: B. Gavella (-ll-): (Prvi nastup Ele Hafner u ulozi Ofelije u Shakespeareovu »Hamletu« u zagrebačkom HNK). Agramer Tagblatt, 28(1913) 253, str. 7. — Isti: (»Car Dukljanin«). Ibid., 282, str. 7. — S. Parmačević (Sp.): Schiller, Messinska vjerenica. Hrvatski pokret, 10(12!)(1914) 78, str. 6. — M. Begović: Na novo uvježbana drama jedne dobre žene. Novosti, 15(1921) 79, str. 4. — S. Parmačević (-S. P.): »Otelo«. Riječ, 3(1921) 232, str. 5. — M. Begović: Premijera, Paul Claudel, L’ Annonce e Marie (Blagovijest). Novosti, 16(1922) 74, str. 4. — Z. Vernić: »Dubravka« u novoj opremi. Jugoslavenska njiva, 7(1923) I/4, str. 173–174. — M. Jurić (Zagorka): Iz života naših umjetnica. Ženski list, 1926, 11, str. 25–26. — B.: Sat razgovora s Ofelijom, Julijom i Lady Windermere. Jutarnji list, 20(1931) 6824, str. 20. — I. Mihovilović: Devalova komedija »Mademoiselle«. Novosti, 27(1933) 128, str. 14. — Z. Vernić: Gogolj, »Die Heirat«. Morgenblatt, 49(1934) 102, str. 4. — (Povodom 25. obljetnice rada): Novo doba (Split), 21(1938) 275, str. 2. — BŽ, Morgenblatt, 53(1938) 233, str. 5. — M. Katić (mk.), Novosti, 32(1938) 256, str. 11; 273, str. 10. — M. Majer (M. M.), Ibid., 235, str. 5. — (K. Mesarić), Komedija, 5(1938) 30(205), str. 1–4; 31(206), str. 1–5. — P. Petrović (Pecija): Politika (Beograd), 35(1938) 10895, str. 13. — I. Hergešić: Luigi Pirandello, Henrik IV. Obzor, 79(1939) 226, str. 14. — N. Fedorov: Prilog poviesti kazališta. Kazalištne sjene. Nedjeljne vijesti, 3(1943) 65, str. 5. — (Povodom 40. obljetnice rada): S. Batušić, Narodni list, 10(1954) 2755, str. 3. — D. Mačuka, Kazališne vijesti HNK, 4(1954) 14, str. 4–8. — (Nekrolozi): Večernji list, 8(1966) 2269, str. 7. — B. Pavić-Fajdić, Vjesnik, 27(1966) 7095, str. 4. — I. Škrabalo: Između publike i države. Povijest hrvatske kinematografije 1896–1980. Zagreb 1984. — V. Majcen: T. Strozzi i hrvatski film. U: Zbornik radova Julije Benešić–Tito Strozzi. Zagreb 1994, 193–204.
Zdenka Hercegovac (2002)
