HALLA, Josip

HALLA, Josip, snimatelj (Osijek, 28. III. 1879 — Zagreb, 9. V. 1960). U Zagrebu svladao osnove fotografskog obrta te o. 1902. imao putujući kinematograf »Hrvatska nova Urania«. God. 1903. odlazi na studij tehnike u Zürich, potom na nauk u O. Messtera u Berlin. Oko 1907. patentirao je dva izuma za poboljšanje projekcije i razvijanja filmova. U Zagreb se vraća 1909. s Messterovim filmskim projektorom i kamerom. Isprva se bavi prikazivanjem filmova, ali se zbog financijskih neprilika preusmjeruje na snimanje te tako postaje prvi profesionalni snimatelj u Hrvatskoj. God. 1922. predaje u Školi za kinematografsku glumu. Nakon II. svjetskog rata radi kao laborant u »Zora-filmu«, gdje je i umirovljen. Njegove prve reportaže iz 1911. (Plitvička jezera, Sinjska alka) nisu sačuvane; 1912. radi kao dopisnik-snimatelj za parišku tvrtku »Éclair« za koju snima borbe turske i crnogorske vojske u I. balkanskom ratu te crnogorsku opsadu Skadra i Taraboša. Po začetku igranofilmske proizvodnje u Zagrebu snimatelj je većine filmova: Matija Gubec (1917, A. Binički, scenarij Marija Jurić Zagorka), Vragoljanka, Dvije sirote (oba 1918, A. Grünhut), Dama u crnoj krinki (1918, Robert Staerk), Brišem i sudim (1919, A. Grund), Strast za pustolovinom (1922, A. Vereščagin). U prvim poslijeratnim godinama nastavlja s dokumentarnim zapisima te 1919. snima prijenos posmrtnih ostataka P. Zrinskog i F. K. Frankapana u Zagreb te, od cenzure zabranjen, dokumentarno-propagandni film o političkim zborovima S. Radića, namijenjen i za distribuciju u inozemstvu. Nakon 1926. snima isključivo reportaže i dokumentarne filmove. Od njegovih filmova sačuvani su djelomično Kavana Corso (1915), Zbor Stjepana Radića u Koprivnici (1919) i Sastanak Seljačko-demokratske koalicije u Sisku (1927).